“Djeca nisu politički alat, već naša budućnost…”, reče predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, nakon što se pojavila informacija da je sin premijera Srbije Miloša Vučevića, (zlo)upotrijebljen u političke svrhe.

Imalo je onih koji ovakvu reakciju neće pozdraviti, ali je, vjerovatno, još manje onih koji se neće prisjetiti bar jednog primjera zloupotrebe “budućnosti”, u kojem je glavni akter, upravo, Dodik.

Ugljevik, 2022. godina: Predsjednik Srpske dijeli “pedesetice” okupljenim mališanima. Patkovača, 2024. godina: uoči mitinga SNSD u ovom selu kod Bijeljine, djeca, navodno spontano, Dodika dočekuju sa zastavama Srpske, a zatim se i fotografišu s njim.

Petrovac, 2024:  Dodik dječaku poklanja sliku sebe iza traktora, što završava u objavi na društvenim mrežama.

I tako dalje.

Djeca su ukras svijeta, ali nažalost, i politike. I nikakva Konvencija o pravima djeteta, preporuka nadležnih, niti nametnuti zakoni, to nisu uspjeli promijeniti. Tako se, iz godine u godinu, djeci “običnog svijeta”, dijele sokići i paketići, a nerijetko i “pedesetice” i “stotke”. I nikom ništa!

Podsjetimo se da je, prema podacima Transparensi Internšnela u BiH, prvog dana ove školske godine,  zabilježen čak 21 slučaj zloupotrebe djece u političke svrhe.

I nije, da se razumijemo, predsjednik Srpske usamljen primjer. Zapravo, malo je onih političara koji to ne rade.

Ali, zar nije licemjerno pozivati se na zaštitu djece samo onda kada je riječ o djeci političara (koja, naglašavamo, takođe moraju da budu zaštićena)? Ili, da se izrazimo, onako, “orvelovski”: znači li to da su sva djeca jednaka, ali da su, neka, jednakija od drugih?

Politička analitičarka Tanja Topić, naglašava da djecu ne treba zloupotrebljavati u političke svrhe, niti ih uplitati u političke igre, ali, kako kaže, ovakve izjave “paraju” uši.

– Kada osude dolaze od političara koji su i kažnjavani zbog zloupotrebe djece, koji redovno pohode i vrtiće, koji prijete svima koji im dirnu djecu da će se loše provesti, ti isti koji su djecu na velika vrata uveli u svijet politike i biznisa, onda ovakve izjave govore o političkom licemjerstvu i dodvoravanju vlastima u Beogradu po svaku cijenu – smatra ona.

Postavlja pitanje šta je sa djecom koja su targetirana iz drugih razloga, a nisu djeca političkih moćnika.

– Ne mogu se sjetiti da su političari stali na njihovu stranu. Ova podrška jednog oca drugim političkim očevima je politička podrška, pisana istim političkim rukopisom – kategorična je Topićeva.

Damjan Ožegović, iz Transparensi Internešnela u BiH podsjeća da Konvencija o pravima djeteta strogo propisuje kako djeca mogu da ostvaruju svoja prava i obaveze i da ne smiju da se zloupotrebljavaju od strane odraslih.

– U tom smislu, kada je u pitanju zloupotreba djeca u političke svrhe, treba ih isključiti iz svakog mogućeg vida dovođenja u vezu sa politikom, pogotovo u vezi sa objavljivanjem njihovih fotografija, snimanjem, korištenjem u neke promotivne aktivnosti… Mi smo, u ovoj predizbornoj kampanji, iako je bilo dosta riječi o kažnjavanju, svjedočili da mnogi političari nisu odustajali od zloupotrebe djece, što iz loše, što iz ne tako loše namjere, jer nisu bili ni svjesni da objavljivanjem fotografija čine štetu djetetu – kaže on.

Napominje da bi svi političari trebali da se uzdrže od bilo kakve (zlo)upotrebe djece u političke svrhe.