Čak i da to ne piše na papiru, Dan Republike Srpske je 9. januar i tako će se uvijek proslavljati, poručio je povodom 33 godine od nastanka Srpske Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS.

U intervjuu za “Nezavisne novine” prvi čovjek parlamenta kazao je i da suđenje Miloradu Dodiku, predsjedniku Srpske, predstavlja politički montiran proces protiv koga se Republika može boriti samo političkim odlukama.

Kako je naveo, ako Srpska popusti, u tom slučaju više nijedan predsjednik neće smjeti da potpiše zakon koji usvaja Narodna skupština.

NN: Trideset tri godine su od rođenja Republike Srpske. Koliko je značajan 9. januar?

STEVANDIĆ: Deveti januar je kamen temeljac na kome je sve sagrađeno poslije toga i to je razlog zašto mnogi žele da ga izmaknu, miniraju, zakopaju i zatru, jer bi se srušilo sve ono što je građeno ove 33 godine. Na njemu počiva sve ono što smo radili prethodne 33 godine, kao i ono što ćemo graditi u budućnosti. Naravno da ih vrijeđa kada mi kažemo da je to nama dan državnosti. Ako nije pravno regulisano, to je za nas emotivno pitanje. Ako mi emotivno Republiku Srpsku osjećamo kao svoju državu, to je nekažnjivo, jer se za emocije ne može propisati kazna. Svako ko vjeruje da ćemo od toga odustati, ne zna ništa o državnosti, srpskom mentalitetu i činjenici da za Srbe nema slobode, a ni života, bez svoje države ili državnosti. Republika Srpska je, zajedno sa Federacijom BiH, državotvorni faktor BiH. Srpska je potpisnica aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma na najvišem međunarodnom nivou. Ona je stvorena 9. januara 1992, a nakon što u ratu nisu uspjeli da je izbrišu, međunarodni centri moći su je verifikovali u Dejtonu.

NN: Bilo je spekulacija da se odričemo 9. januara kao Dana Republike Srpske zbog deklaracije sa Svesrpskog sabora i odluke o zajedničkom obilježavaju 15. februara – Sretenja, koji je Dan državnosti Srbije. Šta se dešava po tom pitanju, da li to znači da će Srpska slaviti 15. februar, a Srbija 9. januar?

STEVANDIĆ: Sretenje je dan opšte državnosti. Ono pripada ne samo Srbiji i Republici Srpskoj, nego i svim Srbima, jer je to dan koji je mnogo stariji od 9. januara i riječ je o 1815. godini. To je dan kada je srpski narod sticao državnost, bez obzira u kojoj državi živi. Deveti januar je usko vezan za verifikaciju slobode i državnosti naroda koji je preko 200 godina uništavan od Turaka, Austrougara, fašista, pa čak kulturološki zatiran i od komunističke elite. Srpska nastavlja da slavi 9. januar kao Dan Republike, to je navedeno u zaključcima Narodne skupštine u okviru usvajanja Deklaracije. To bi bilo tako čak i da ne piše ni na jednom papiru, jer je 9. januar utkan u našu dušu i kolektivno sjećanje.

NN: Gdje je Srpska 33 godine od Dejtona? Formalno-pravno gledajući danas imamo više BiH. Sjećamo se prvog Savjeta ministara, koji je imao tri ministarstva. Kakva je pozicija Republike i šta donosi budućnost?

STEVANDIĆ: Mislim da je Republika Srpska danas, kako god ko razmišljao, jača i veća, samostalnija, bez obzira što bi na papiru rekli da su neke nadležnosti prenijete. Dakle, ako gledate samo broj formiranih ili nametnutih institucija na nivou BiH, onda možda možete da izvedete zaključak kako je sada više BiH nego u Dejtonu. Međutim, neka država je jaka onoliko koliko može da funkcioniše. Jednostavno, nisu se stvorile nikakve zajedničke vrijednosti koje vežu narode u BiH, znači BiH je država bez zajedničkih vrijednosti. Bez nametanja sa strane, BiH ne bi mogla da funkcioniše ni dana, iz razloga što Bošnjaci ne znaju šta znači kompromis, jer nisu nikada imali priliku da ga iskuse. Oduvijek imaju pomoć Zapada u ugrožavanju drugih jer to korespondira sa geopolitičkom agendom. Pravo sa tim nema nikakve veze.

NN: U skladu sa svim, kakva je onda pozicija Republike i njena budućnost?

STEVANDIĆ: Pozicija Republike Srpske je posljednjih nekoliko godina otežana zbog sankcija njenom rukovodstvu, ali i finansijskih sankcija prema njenim institucijama, određenim preduzećima, a time i prema građanima. Čak i u takvim uslovima Republika Srpska funkcioniše normalno. Ali, ta vremena sankcija i nametanja ne mogu da traju predugo. Srpska u ovom trenutku ima podršku moćnih prijatelja koje na samom početku nije imala. Rusija, ali i Kina, u Savjetu bezbjednosti UN otvoreno pokazuju da svijet odavno nije unipolaran. I u samoj EU postoje države koje smatramo svojim prijateljima, a koje zapravo samo štite međunarodno pravo. Neke od njih, poput Mađarske i Slovačke, imaju snage da to javno saopšte, dok neki drugi čekaju trenutak. Dakle, budućnost je naša.

NN: Srpsku štiti Narodna skupština. Međutim, imali smo razne primjere da se određeni zaključci prekrše, poput rada na zajedničkom nivou dok se ne riješi pitanje Ustavnog suda BiH i stranih sudija, ili povlačenje iz bh. institucija zbog Kristijana Šmita. Da li se na taj način derogira parlament Srpske?

STEVANDIĆ: Ne bih rekao da se derogira. Tako isto bi mogli optužiti američki Kongres zašto SAD nisu ostale u Vijetnamu. Brojni zaključci Narodne skupštine imaju i to mjerilo vremena, oni predstavljaju političke stavove parlamenta u datom trenutku. Ali, oni su moćno političko i demokratsko oružje Republike Srpske protiv političkog i pravnog nasilja sa druge strane. Da su nebitni, kao što neki tvrde, ne bi se kompletna sarajevska čaršija i zapadne ambasade dizali na noge svaki put kada usvajamo zaključke koje se tiču naše pozicije. To što se u nekom trenutku daje prednost nekim drugim metodama političke borbe u odnosu na zaključke, ne znači da su oni postali bezvrijedni. Naprotiv. Oni su živi i ako nas natjeraju, uvijek možemo da postupimo po njima. Oni se smatraju nevažećim tek ako ih Narodna skupština stavi van snage. Danas kad pogledamo zaključke koji nisu ispunjeni, mi smo mnoge promijenili, nekima smo ukinuli vremensko ograničenje zato da ne bi bili među neispunjenim, nego ih ostavili kao “Damoklov mač” ako bi pokušali da nas unište. Ono najvažnije je sačuvano, a to je suverenitet Republike da sama odlučuje o svojoj sudbini, da sama donosi zakone kojima kreira život svojih stanovnika i ono što je najvažnije, sama donosi odluke o svojoj budućnosti.

NN: Kako komentarišete posljednju odluku Kristijana Šmita o zaključcima sa posebne sjednice Narodne skupštine?

STEVANDIĆ: Sud BiH je indirektno ispoštovao zaključak Narodne skupštine kada je odgodio suđenje predsjedniku Republike Srpske dok za to ne bude zdravstveno sposoban. Možda najvažnije, naši zaključci brane Dejton od onih koji ga krše i nameću svoju volju političkim nasiljem. U čemu je problem kada upozoravamo da evropski pravni standardi zabranjuju vođenje nehumanih i degradirajućih sudskih postupaka, ili kada ustanemo protiv nezakonitog miješanja Tužilaštva BiH u rad Narodne skupštine? Očigledno je za neke problem kada stvari nazovemo pravim imenom. Šmitovi potezi su samo nastavak antidejtonskog nametanja i to je razlog zašto moramo da nastavimo s političkom borbom za ustavnu poziciju Republike Srpske. Uradili smo i pravnu analizu za koju još nije došla nijedna primjedba. Dakle, ne samo da smo uporni, nego i pismeni, pismeniji od onih koji krše Dejton.

NN: U kompletnoj priči, ne možemo da ne pomenemo suđenje predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Šta očekujete i da li će ta presuda biti ispoštovana (kakva god da bude)?

STEVANDIĆ: Da su imali moć kao nekada koje je imao Karlos Vestendorp, Dodik bi već bio smijenjen, ovdje bi došle međunarodne snage i već bi ga iselile, a asistirao bi im MUP Republike Srpske. To se desilo Nikoli Poplašenu i to je objektivno naša tadašnja sramota, a današnja mjera sazrijevanja. A za to vrijeme sile i patnje smo više sazrijevali i zato danas niko nema hrabrosti da pokuša da smijeni predsjednika Republike. To pokazuje da bez obzira na prenesene nadležnosti, Republika Srpska nije oslabila, nego je ojačala, jer je svijest naroda najvažnija i ona oblikuje, da kažem, naš trenutni položaj. Zato su pribjegli ovom lukavstvu, Šmitovim nametanjem zakona, jer nisu imali hrabrosti da to urade korišćenjem bonskih ovlašćenja. Bošnjaci se tome raduju, a ne shvataju da se tako derogira vlastita država i da se pretvaraju u političke kmetove koji, kako kaže gospodin Konaković, vežu konja gdje im gazda kaže. Ovo suđenje je politički montiran proces, a protiv političkog suđenja se možete boriti samo političkim odlukama. I ovaj put ćemo imati odgovor u slučaju da pokušaju da svrgnu legitimnog i legalnog predsjednika Republike Srpske. U Sarajevu se ne sudi Dodiku kao građaninu, već kao predsjedniku koji po Ustavu predstavlja Republiku. Ako popustimo sada, više nijedan predsjednik neće smjeti da potpiše zakon koji usvaja Narodna skupština, a da prije toga ne pita američku Ambasadu.

NN: Da li pravni poredak Republike Srpske narušava to što zvanične institucije i politika ne sprovode odluke Ustavnog suda BiH, a sudovi sprovode?

STEVANDIĆ: Da, po meni je to najveći negativni znak u svijesti Republike Srpske. Pravna nesigurnost je sinonim za pravosuđe. Nažalost, pravosuđe u Srpskoj je dio zajedničkog pravosudnog sistema BiH i otuda se neke sudije i tužioci ponašaju na način da ih ne zanimaju zakoni Republike, a rade po zakonima koje nameće Kristijan Šmit ili ih definiše krnji Ustavni sud BiH. Tako ljudi koji imaju najveća primanja razmišljaju da ih nije imenovala Srpska već VSTS. Ali njih ne plaća taj Savjet, već Republika Srpska iz budžeta i mislim da bi bilo rješenje da tu nađemo neku ekvidistancu. Ili da se imenuje VSTS unutar Srpske i FBiH, poseban sudski, poseban tužilački, ili da se na možda neki američki način sve sudije i tužioci potvrđuju u parlamentu i to dvotrećinskom većinom. Siguran sam da se za tu stvar rješenje mora naći, jer to je veći atak na državnost Republike, nego sve ovo što rade visoki predstavnici i strane ambasade. Republika Srpska nema generalni problem sa postojanjem Ustavnog suda BiH, ali imamo problem sa ovakvim sudom gdje sude stranci, i u kojem sjede funkcioneri političkih partija, mislim na SDA, u kojem nema uslova za imenovanje Srba i koji se pretvorio u sredstvo političkog obračuna sa Srpskom. Taj sud je postao samo sebi svrha, jer ne čuva ustavnost BiH.

NN: U kompletnoj priči, da li je vrijeme da se mijenja Ustav Republike Srpske?

STEVANDIĆ: To vrijeme je bilo odavno i pokušali smo nekoliko puta, ali tu dolazi do izražaja bošnjačka destruktivna politika. Oni promjenu Ustava Republike Srpske dovode u vezu sa promjenom dejtonskog Ustava BiH, što nema nikakve veze jer je naš Ustav stariji od dejtonskog akta BiH. Za Ustav RS treba definisati da je glavni grad Banjaluka, da su Pale prijestonica rođenja. Srbi se mogu dogovoriti, ali kao što sam rekao, opterećenja su visoki predstavnik i Ustavni sud BiH. Nijedna kriza nije počela odlukama Skupštine Srpske ili Federacije, sve su počele ili odlukama visokog predstavnika ili Ustavnog suda BiH, a sve pod palicom stranih ambasada.

NN: S obzirom na sva dešavanja i da ne postoji čini se ni minimum konsenzusa u BiH, ima li BiH budućnost?

STEVANDIĆ: Mislim da ovdje konsenzusa nema. To je onaj princip životarenja, što se kaže ‘ajde da ne izvršimo neko kolektivno samoubistvo, nego da živimo. A živjećemo i dalje tako da jedni druge ne poštujemo. BiH, a prevashodno Bošnjaci, narod koji se predstavlja kao većinski, su najodgovorniji za sve to, zato što uništavaju zajedničke vrijednosti. Ako toga nema i ako to ne stvaramo, mislim na zajedničke vrijednosti, onda neće biti ni zajedničke države.