Vlado Dijak, poznati pjesnik i tekstopisac iz vremena bivše Jugoslavije, autor kultnih pjesama “Selma” i “Stanica Podlugovi”, pohađao je Gimnaziju u Banjaluci.

Njegove riječi, koje su urezane u kolektivnu svijest naroda, nalaze poseban odjek i danas, a interpretiraju ih neka od najvećih imena regionalne muzičke scene.

Pjesma “Selma”, koju je ovjekovječila grupa Bijelo dugme, nastala je iz stvarnog događaja iz Dijakovog života, kada je ispratio prijateljicu Selmu Borić na put u školu. Bio je potajno zaljubljen u nju, ali joj to nikada nije priznao.

Njegova emotivna reakcija i stihovi su kasnije postali osnova za jednu od najpoznatijih pjesama ex-Yu rock scene.

S druge strane, “Stanica Podlugovi”, još jedan klasik, koji je otpjevao Zdravko Čolić, priča je o prolaznosti života i trenucima na jednoj željezničkoj stanici, simboličnom mjestu susreta i rastanka.

Brojne su i druge pjesme pop i rok izvođača za koje je on napisao stihove, kao što su “Čisti, bijeli snijeg” Arsena Dedića i “Betonska brana” (Indeksi).

Vlado Dijak rođen je 1925. godine u Brezovom Polju kod Brčkog, a u Banjaluci je pohađao srednju školu. Sa sedamnaest se pridružio partizanima.

Nakon rata je završio Gimnaziju, kratko studirao književnost u Zagrebu i Banjaluci, pa poslan na Goli otok kao Informbiroovac.

O tuberkulozi i robijanju, koji su ga činili blijedim i bolećivim, nije govorio osim što se rado sjećao golootočkog prijateljstva sa Velesom Perićem, pjesnikom sličnog poetskog nerva i podjednake boemštine.

Pisao je za Banjalučke novine i Radio Sarajevo.

Objavio je knjige pjesama Ambasador boema, Partizanske pjesme, Ljubičasti kišobran, kao i romane Kafana San, Topovi i slavuji i Crni konj.

Takođe je bio i veliki humorista, a dobio je nagradu Zlatni Jež.

Dijak je umro nakon „kratke i teške bolesti“ u Sarajevu.Sa porodične osmrtnice,prijatelji i sugrađani su vijest o odlasku jednog od najvoljenijih Sarajlija saznali iz poruke:

“Umro je

Vlado Dijak

Ambasador boema”