Nesebičnost i požrtvovanje koje jedna osoba posjeduje često su motivisana ljubavlju, saosjećanjem i empatijom za druge ljude.

Upravo time bila je motivisana i Selma Zukić koja se, prodavši svoj stan u Sarajevu, prije 9 godina preselila u Lukavac i tamo započela pravu humanu priču kojom usrećuje veliki broj djece, ali i starihij osoba.

Naime, Selma je zbog ljubavi i iz ljubavi, promijenila život iz korjena, te napustivši rodno Sarajevo, odlučila se na otvaranje dječije javne kuhinje za više od 200 djece u maloj opštini Lukavac, u Bosni i Hercegovini. Uz pomoć prijatelja i dobrog naroda već godinama pomaže one kojima je to najpotrebnije.

– Rođena sam u Sarajevu i živjela tamo tolike godine, međutim sudbina me je dovela ovamo i sada živim u Lukavcu. Dječiju kuhinju smo otvorili unutar udruženja altruista “Ruke prijateljstva”, – rekla je Selma koja je dodala da je zapravo po zanimanju umjetnica i da radi slike na bakru.

Planiranje oko otvaranja i samo otvaranje, bilo je jako teško, kako kaže najviše zato što je ovo jedina dječija kuhinja u u Evropi.

– Nemamo nikakve pomoći, ni opštinske, gradske ili državne, opstajemo sami sa sobom. Imamo donatore, tražimo ih i molimo ih za pomoć, ali na kraju uspjeh je tu. Pitaju nas kako izdržavamo u ovoj krizi, ali nama je kriza već 5 godina. Ovde ima preko 300 korisnika, 100 korisnika je na čekanju – rekla je ona.

POMOĆ I OD HUMANIH GRAĐANA

Selma objašnjava da obroke prave svaki dan i da se trude da u obroku uvijek bude i mesa. Mnoge stvari dobijaju od humanih ljudi, ali je kako kaže sve lakše od kada je prešla u kuću koju je sama kupila.

– Građani Lukavca imaju sluha, kako pojedinci tako i firme. U početku smo bili stanari, ali sam ja odlučila da prodam svoj stan u Sarajevu i odlučila se da napravim kuću ovdje i da ovaj prostor dam za kuhinju – rekla je Selma za Jutjub kanal Tatabrada.

BROJ DJECE SVAKODNEVNO RASTE

Dodala je i da se broj djece svakodnevno povećava, koliko joj je drago što ima prilike pomoći nekom, toliko bude u strahu da li će sve uspjeti.

– Broj djece se konstatno povećava, mnogo ih je na čekanju. Pored djece ima i starih, ali ne možemo ih sve ubaciti. Skoro mi je ovde jedan čovjek pao, vjerujte pao mi je od gladi – rekla je ona.

SVE ŠTO RADI, RADI IZ LJUBAVI

Na pitanje da li vrijedi sve ovo što čini za druge, Selma ističe da i te kako vrijedi.

– Vrijedi, vjerujte vrijedi. Ja nekad kod kuće sjednem tako i razmišljam da li sam pogrešila, ipak je mnogo ljudi koji očekuju dosta toga od mene. To me uhvati neka kriza kad znam da nemam novca, a treba se svašta platiti. E tada me uhvati pa sebi kažem da je ovo veliki zalogaj. Ali onda kažem, ma ja ovo volim, kako sam do sad tako ću i od sad ću i tako uspjem – zaključila je Selma.

Selmina želja je da se u budućnosti proširi i sam posao ali se nada i da će uspjeti da kupi veći lokal za dječiju kuhinju, kako bi što manje djece bilo na čekanju.