Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu među spomenicima je na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine, zahvaljujući izuzetnoj arhitektonskoj i kulturnoj vrijednosti. Ipak, njegovo očuvanje zahtijeva pažnju: UNESCO upozorava da poplave i promjene vodostaja Drine povezane s radom dvije hidroelektrane utiču na temelje građevine.
Po nalogu velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, most je krajem 16. stoljeća izgradio osmanski dvorski arhitekta Mimar Sinan. Dužina mu je 179,5 metara, a rijeku premošćuje s 11 kamenih lukova, raspona između 11 i 15 metara. Na lijevoj obali prilaz mu čini rampa s još četiri luka, postavljena pod pravim uglom.
UNESCO njegov značaj prepoznaje u vrhunskom dometu klasične osmanske arhitekture, ali i u povezivanju različitih kulturnih prostora. Most svjedoči o susretu Balkana, Osmanskog carstva i Mediterana, kao i kršćanske i islamske tradicije. Svjetskoj prepoznatljivosti doprinio je i roman „Na Drini ćuprija“ Ive Andrića, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1961. godine.
Kroz historiju je pretrpio velika oštećenja. Poplava iz 1896. odnijela je ograde, a razaranja su ga pogodila i tokom oba svjetska rata. Poslije privremenih sanacija, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća obnovljen je u kamenu. Prema ocjeni UNESCO-a, uprkos tim zahvatima, njegova autentičnost najvećim dijelom je očuvana.
Uz stalnu opasnost od poplava, UNESCO ukazuje na uticaj hidroelektrana u Bosni i Hercegovini i Srbiji na nivo rijeke, a time i na temelje mosta. Zaštitna zona obuhvata prostor na obje obale Drine, dok je Srbija predložila formiranje zajedničke radne grupe dvije države koja bi razmatrala uticaj proizvodnje električne energije na rijeku.
Izvor: N1 BiH

