Debela izolacija, kvalitetni prozori i kontrolisana razmjena vazduha ključni su za zadržavanje toplote u novim norveškim kućama. Tamošnji tehnički propis TEK17 određuje koliko toplote smiju propuštati pojedini dijelovi objekta, umjesto da za sve kuće propisuje jednaku debljinu izolacije.
Osnovni paket mjera predviđa U-vrijednost najviše 0,18 za zidove, 0,13 za krov i 0,10 za pod, dok je za prozore i vrata granica 0,80. Ta vrijednost pokazuje prolazak toplote kroz kvadratni metar pri temperaturnoj razlici od jednog stepena: niži broj znači manje toplotne gubitke.
Prema objašnjenju norveškog istraživačkog instituta SINTEF, navedene vrijednosti u praksi odgovaraju približno 25 centimetara izolacije u zidovima, 30 do 35 centimetara u krovu i 20 do 30 centimetara u podu prema tlu. Dozvoljena su određena odstupanja između dijelova objekta, poput slabije izolovanog zida uz bolje prozore, ali ukupni gubitak toplote ne smije biti veći, a moraju se poštovati i granične vrijednosti.
Važno je i zaptivanje objekta. Pri ispitivanju na razlici pritiska od 50 paskala, osnovni paket mjera dopušta propuštanje najviše 0,6 zapremine vazduha u kući na sat. Svjež vazduh obezbjeđuje mehanička ventilacija, čiji uređaj za povrat toplote mora prenijeti najmanje 80 odsto toplote izlaznog vazduha na ulazni.
Za tradicionalne brvnare od punih drvenih greda važe posebna pravila. Grede u zidovima moraju imati debljinu od najmanje osam inča, odnosno približno 20 centimetara, dok se slabija izolaciona svojstva takvih zidova nadoknađuju boljim krovom, podom i prozorima.
Izvor: N1 BiH

