Građani Bistrice pisali su predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku o problemima sa kojima se suočavaju i uputili su apel za zaustavljanje radova na otvaranju nelegalnog rudnika uglja u Bistrici.

U pismu se ističe da je ovo mirno, pitomo Potkozarsko selo, do unazad dva mjeseca bilo jedno od poželjnijih mjesta za život, kako za stalni boravak,tako i za mnogobrojne građane Bistrice koji imaju stalno mjesto boravka u nekom od naših lijepih gradova, i mnobrojnih građana koji su morali da privremeno odu iz Bistrice ali se stalno i iznova vraćaju u Bistricu u kojoj provode svaki slobodan trenutak sa svojom porodicom, rođacima, komšijama i prijateljima.

“Već nepuna dva mjeseca u Bistrici ruši se Ustavno pravni poredak, vlada bezakonje, sprovodi demonstracija sile i ruše sve temeljne vrijednosti na kojima smo mislili da se zasniva i gradi Republika Srpska. Potpuno smo svjesni težine naprijed navedenih konstatacija, ali odgovorno stojimo iza istih. Mi nismo pravnici i ne poznajemo sve pravne norme ali zar nam Ustav kroz svoje članove ne poručuje: Čovjek ima pravo na zdravu životnu sredinu. Svako je, u skladu sa zakonom, dužan da u okviru svojih mogućnosti štiti i unapređuje životnu sredinu”, poručuju mještani.

Dodaju da se svi građani Bistrice ili barem njen veći dio (80-90 %) nalazi u dilemi da li se Bistrica i dalje nalazi u Ustavno-pravnom okviru Republike Srpske jer se njihove već dvomjesečno ukazivanje na brojne i očigledne sa zakonom nespojive aktivnosti koje provode „neki ljudi“ iz „neke firme“, jer niti postoji neko obavještenje da neko izvodi neke radove, niti su ljudi u propisanim uniformama, mašine i ostala radna mehanizacija nema nikakvo obilježje.

“Već dva mjeseca, a možda i više, ušli su u selo, izvode rudarske radove, skidaju jalovinu, premještaju na drugo mjesto, uveliko su već došli do prirodnih bogastava, lignit, a po izvještaju glavnog republičkog inspektora radi se samo o devastaciji poljoprivrednog zemljišta iako je i nama, pravno nepismenim ljudima, jasno da je već u završnoj fazi, urađeno je preko 80 odsto, takozvana prva glavna faza rudarenja”, dodaju mještani u dopisu.

Pitaju se zar nije kršenja Ustava ako jednu za sada relativno zdravu životnu sredinu koja služi za dobrobit svih onih koji tu žive, ali i šire, svjesno i namjerno pretvaramo u zagađeno,onečišćeno područje što je neminovna posledica planiranih radova, a sve zbog ličnih interesa pojedinaca.

“Bezakonje i demonstracija sile se ogledaju u uzurpaciji privatne svojine, nepoštovanju katastrskih čestica, bespravnom rušenju i uništavanju privremenih ograda koje su mještani postavili oko svojih parcela u skladu sa terenskim izlaskom geometra i određivanjem granica parcela za koje postoji i pisani zapisnik ovjeren od strane geometra i mještana čije se parcele uzurpiraju”, dodaju.

Napominju da samo 400-500 metara južno od planiranog rudnika prolazi trasa autoputa koja presjeca selo na dva dijela i da je u planu rušenje oko 40-50 stambenih objekata.

“Mještani su tražili pomjeranje trase iz naseljenog dijela u dio koji skoro i da nema stambenih objekata ili se radi o 3-4 kuće, da je u susjednim mjestima kao što su Kozarac i Potkozarje bez većih problema izmještena trasa autoputa, vjerovatno je to bilo opravdano i podržavamo da se sačuva svaka kuća gdje je to moguće, ali očigledno samo u Bistrici se ne može pomjeriti trasa iako za to postoje svi tehnički preduslovi.Takođe na samo 500 metara sjevernije od planiranog rudnika nalazi se kamenolom Mamići gdje je preduzeću Niskogradnja Marjanović data koncesija za exploataciju kamenih agregata za potrebe izgradnje autoputa i to u količini oko jedan milion kubnih metara kamena”, ističu mještani.

Kažu da ni najveći pesimisti nisu mogli pretpostaviti ovakav scenario koji će za posledicu imati da će Bistrica za 10 godina biti mjesto puno razvalina, devastiranih površina, mjesto bez stanovništva, bez većine biljnog i životinjskog svijeta po čemu smo bili prepoznatljivi proteklih nekoliko vjekova.

“U proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu, za Republiku Srpsku su život dali mnogi građani Bistrice, 23 poginula, 2 nestala, 30-40 ranjenih, desetine RVI, te Vas ovom prilikom pitam kako da objasnimo njihovim majkama, očevima, kćerima, sinovima, rodbini, komšija za koje su ideale i ciljeve dali svoje živote, svoje dijelove tijela, kako da objasnimo nerođenoj djeci zašto im nismo dali priliku da se rađaju u u rodnom mjestu svojih roditelja, kako da objasnimo našim preminulima koji su sahranjeni u svojim pripadajućim grobljima, zašto smo jednog dana morali da dozvolimo da još jednom budu pokojni odnosno da ih ponovo sahranjujemo na nekom drugom mjestu, jer Bistrica neće više biti poželjno mjesto za život za nas koji smo još biološki živi, a samim tim ni poželjno mjesto za naše pokojnike koje nemamo pravo da ih ostavimo u razvalinama, devastiranoj zemlji, smetljištima,u vjerovatno u bližoj budućnosti planiranoj deponiji za smeće”, pojašnjavaju.

Oni kažu da su ovi navodi njihova realnost, jer na osnovu dosadašnjeg iskustva nisu osjetili ni najmanju zainteresovanost zakonom predviđenih institucija i organa vlasti da barem saslušuju građane, da se na licu mjesta uvjere da li je ovo što pišu tako ili nije. Mještani su se obraćali i lokalnim i republičkim institucijama, inspekcijama, ministru enegetike i rudarstva i uglavnom su nailazili na zid šutnje.

“Iz tga smo mogli izvući zaključak da se sve ovo što se radi u Bistrici radi uz prećutnu saglasnost institucija i pojedinaca koje mi građani doživljavamo kao od naroda izabrane ljude koji su tu da između ostalog budu u funkciji građana, a ne u zaštiti pojedinaca”, dodaju i ističe da se mještani Bistrice osjećaju odbačenim, nevažnim i da su prepušteni sami sebi.

“Vlada Republike Srpske donijela odluku o pokretanju postupka za dodjelu koncesije za eksploataciju uglja na ležištu Bistrica uz tumačenje da postoji javni ekonomski, sociološki i ekološki interes i to na osnovu zahtjeva preduzeća DrvoExport Teslić koje već dva mjeseca raskopava Bistricu, devastira šume i potoke. Građani postavljaju pitanje o kakvim je ovde javnom interesu riječ, zar je javni interes Republike Srpske da otjera svoje stanovnišzvo u tuđe zemlje, zatvori svoje škole”, dodaju u dopisu.

Na kraju kažu da Turci, Austrougari, Nijemci, fašisti i ustaše nisu uspjeli da ugase život u Bistrici i da je potrebno zaustaviti ovo što se sada radi, a pozvali su Dodika da posjeti njihovo selo i uvjeri se u ono o čemu pišu.