Izjava predsjednika RS Milorada Dodika o bogatim slavskim trpezama, dok istovremeno na tim istim slavama svi pričaju loše o Republici Srpskoj, zapalila je društvene mreže, a nije prošla neprimjećeno ni kod opozicionara i udruženja građana.

“Nikad više nismo imali, a nikad nezadovoljniji, “U pravu je čovjek, koliko se hrane baca, a ima narod koji nema šta jesti” – komentari su onih koji misle isto kao Dodik.

“Dakle, živimo u bajci, samo, eto, ne primjećujemo”, “Htio bi ljudima na slavama zabraniti da pričaju protiv njega”, “Sram te bilo, ništarijo jedna! Prozivaš domaćine koji se izbore sa tvojim mafijašima da dostojanstveno proslave slavu! Ti bi dao parizer da posluže…”!? – neki su od komentara na drugoj strani, prenosi Srpskainfo.

Bilo je onih koji su se prisjetili da SNSD uopšte nema slavu: -Kome se slavi slava, neka ide u SDS. Reče Dodik. I on se našao da priča o slavama.

Osnivač i izvršna direktorka Udruženja građana „ToPeer“ u Doboju, Snežana Šešlija, kaže da slava nema veze sa standardom života.

– To je neko naše unutrašnje stanje gdje moramo ispuniti ono što smatramo da treba, odnosno da li je to naša obaveza prema porodici, prema prošlosti ili pijetet i poštovanje onoga što zovemo slavom – kaže Šešlija za Srpskainfo.

Kroz rad udruženja jasno joj je da narod mahom za slavu ili štedi ili se zadužuje.

– U svakom slučaju, vrlo malo umanjuju trpezu. I ako je umanjuju ona bude više količinski umanjena, u smislu da se možda očekuje manje gostiju. Što se tiče bogatstva, u smislu da trpeza bude puna, to se ne umanjuje. Ponoviću, sigurna sam da obilježavanje slave nema veze s našim standardom, s našim bogatstvom i sa načinom života koji imamo. Osjećamo obavezu prema roditeljima, prema svojoj porodici, prema precima, jer smo od njih naslijedili tu slavu. Želimo da je zaista dostojanstveno i proslavimo – kaže Šešlija.

I predsjednica opozicionog Narodnog fronta, Jelena Trivić, kaže da način proslave nije nikakav dokaz blagostanja nacije.

– Iako su za slavu jedino neophodni svijeća, tamjan, vino, koljivo i slavski kolač, većina naših domaćina se istina potrudi da slava bude gozba. Naš narod je takav, kad gosti već dolaze, žele da to bude na nivou. To nije dokaz nikakvog blagostanja nacije. Ono što nerijetko stoji iza bogate slave jesu sredstva obezbijeđena dizanjem kredita. Treba vidjeti kako narod živi ostalih 364 dana u godini. Možda Dodik misli da nije dovoljno osiromašio narod, pa čeka da se slave stvarno svedu na koljivo i vino da bi on bio zadovoljan u ispunjavanju svoje misije najvećeg srpskog izdajnika i neprijatelja vlastitog naroda – kaže Trivićeva za Srpskainfo.

Dodikova izjava, ako uđete u njenu dubinu, dodaje Trivićeva, pokazuje koliko on u stvari “prezire naš narod”.

– Možda se trebamo zapitati u koliko kuća će se nastaviti slaviti slava u Mrkonjiću, Čelincu, Kneževu ili Čajniču, a koliko u Ljubljani, Kranju, Beču, Gracu, Lincu, Padovi, Minhenu, Frankfurtu i drugim mjestima širom svijeta – naglašava Jelena Trivić.

Uprkos činjenici da mnogi građani Republike Srpske svojim primanjima jedva sastavljaju kraj s krajem, za proslavu krsne slave kod nas niti se štedjelo, niti se štedi.

Prema računicama domaćina još prije posljednjeg talasa poskupljenja, jedna malo “opremljenija” slavska trpeza za oko 30-40 gostiju u prosjeku košta oko 1.400 KM. Sada će trošak sigurno biti veći, ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što se očekuje drastično poskupljenje prasića u odnosu na prije nekoliko godina.

– Ove godine hrana je drastično poskupjela, i to sve prehrambene namirnice. Naravno da to opterećuje veliku većinu građana, a posebno one koji u krugu porodice, prijatelja i komšija proslavljaju svoje krsne slave i koji moraju da pripreme kompletnu slavsku trpezu. A kad za jedan dan slavlja morate da obezbijedite 1.000 do 1.500 KM, ponekad i više, jasno je koliki je to udar na kućne budžete ljudi koji imaju mala primanja, a kojih je u našoj državi najviše. Ali, znate kako kažu – ne pravi pitu ko ima, već ko je naučio – rekla je još prošle godine za izvršna direktorka Udruženja građana „Oaza“ Trebinje Nedeljka Ilijić.

Oni koji se zadužuju uglavnom pribjegavaju brzoj proceduri u mikrokreditnim organizacijama, iako je kod njih zaduživanje najskuplje.