– Krstić je vjerovatno postao svjestan da nikada neće izaći iz zatvora ako ne napravi ovu vrstu priznanja, jer mu puna kazna ističe za devet godina, znači kada bude imao 85 godina. On zna, baš kao i ostali haški osuđenici, da mu Ađijus neće dozvoliti prijevremeno puštanje bez toga – generalni je stav naših sagovornika.
Pri tome podsjećaju da je Ađijus ovu ciničnu sudsku praksu uveo kako bi opravdao mnoge nakaradne sudske presude koje je Haški sud donio u prethodnom periodu.
Prema riječima nekadašnjeg branioca haških optuženika Miroslava Vasića, interesantno je da je Krstić nakon 26 godina odlučio da prizna ono što je sve ove godine uporno negirao. Smatra da njegova odluka da se oglasi pomenutim pismom, odnosno navodnim priznanjem, predstavlja pokušaj da izađe živ iz zatvora, podsjećajući da je Krstić do sada pretrpio torturu u zatvoru.
– I njegovo zdravlje je narušeno. Ovaj čin može biti motivisan i odlukom da bude prebačen iz poljskog u estonski zatvor, koji je poznat po izuzetnom lošim uslovima. Zato na ovo gledam kao na njegov očajnički pokušaj da preživi – kaže Vasić.
Bivši diplomata Branko Branković smatra da se radi o iznuđenom iskazu, odnosno pismu koje je dato generalu Krstiću da ga potpiše.
– Poznavajući dosadašnji rad ovog suda, mogu slobodno reći da je ovo priznanje plod čiste sile i ucena. Ali isto tako treba biti svestan da ono nema nikakve pravne posledice. Pa i samo glasanje o rezoluciji o Srebrenici u UN pokazalo je šta o ovom nesrećnom događaju misli više od 100 država – istakao je Branković dodajući da vjeruje da je Krstić pristao na tako nešto jer je svjestan svog lošeg zdravstvenog stanja.
Čitav slučaj komentarisao je i vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić poručujući da je sva dosadašnja haška praksa bila puna mnogobrojnih anomalija, a jedna od njih sigurno je i presuda Krstiću koja, kako je istakao, predstavlja veliki pravni presedan.
– Krstić je osuđen za pomaganje, iako prije toga niko nije odgovarao za izvršenje nekog krivičnog djela, odnosno ratnog zločina. Uvođenjem jedne takve prakse svi naredni optuženi su bili hendikepirani u koncipiranju svoje odbrane. Prosto je bilo nemoguće dokazati činjenice o nekim događajima. Takođe, bili smo svjedoci da je prethodnih godina bilo mnogo pokušaja da haške presude budu nametnute kao jedini istorijski izvor. Naravno da to nije moguće, jer se i presude odnose na pojedince. U tom svjetlu gledam i na pismo generala Krstića, kao dio njegove odbrane, za koju njegovi advokati smatraju da mu mogu donijeti određene benefite. Stoga se ono ne može stavljati u bilo kakvu drugu konotaciju – kategoričan je Nuždić.
Krstić je, inače, prvi put ovakav zahtjev podnio 2019. godine, pozivajući se na zakone u Poljskoj, gdje je izdržavao kaznu, a prema kojima je tada stekao pravo na prijevremeno oslobađanje. Ađijus je ovaj zahtjev odbacio, baš kao i u mnogim ranijim, ali i kasnijim slučajevima drugih osuđenika, ne osvrćući se na mišljenja država u čijem zatvoru osuđeni borave, odnosno služe višegodišnje kazne. Držao se uporno jedne sudske prakse, neviđene do sada, a koju je sam uspostavio, prema kojoj je prvi i osnovni uslov da bi neko nakon dvije trećine odležane kazne bio pušten na prijevremenu slobodu, da mora prije toga potpisati priznanje, odnosno potvrditi sve ono za šta ga je sud osudio. U novom zahtjevu, koji je uložio advokat Vladimir Petrović, navodi se da je Krstić, ukoliko njegov zahtjev bude odobren, spreman prihvatiti sve Ađijusove uslove za rano puštanje koje sud postavi. U ovom pismu se navodi i da bi Krstić glasao za rezoluciju Ujedinjenih nacija o Srebrenici, ali i da ne postoji genocidni narod, nego genocidni pojedinac.
Mehanizam za međunarodne krivične sudove odbio je do sada sve zahtjeve haških osuđenika za prijevremeno puštanje na slobodu, jer nisu pokazali znakove pokajanja. Ovaj postulat Ađijus je uveo 2020. S njim se suočio i Radoslav Brđanin. Nakon što je Danska obavijestila sud u Hagu da je prema njihovim zakonima on ispunio sve uslove da ga puste na slobodu i da više nemaju pravo da ga drže u zatvoru, Ađijus je Brđanina prebacio u hašku pritvorsku jedinicu u Ševeningenu na dalje izdržavanje kazne. Umro je prije dvije godine.
