Djeca iz seoskih sredina, u prosjeku, viša su od gradske djece – pokazuje najnovija naučna studija.

Istraživanje objavljeno u časopisu “Priroda” otkriva da je prosječna visina gradske djece i adolescenata između pet i 19 godina sada nešto niža od visine njihovih vršnjaka u ruralnim područjima u većini zemalja. Ta razlika je posebno uočena u bogatim zemljama poput SAD, Velike Britanije i Francuske.

Naučnici i dalje pokušavaju razjasniti zašto su seoska djeca uzela primat u visini.

Gradovi se već dugo povezuju sa boljim zdravljem, što naučnici nazivaju “urbanom prednošću”, zbog boljeg pristupa ljudi kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, bezbjednosti i prehrani. Prepreke tim resursima mogu posebno uticati na ključni rani rast djece.

Rana faza života određuje “ton” za zdravlje u odrasloj dobi i kasnijem životu. Visinu i indeks tjelesne mase naučnici posebno posmatraju kao antropometrijske mjere rasta i razvoja, jer na visinu i težinu utiču i kvaliteta prehrane, ali i zdrava životna okolina.

Studija je analizirala podatke 71. miliona aktera iz 2.325 populacionih studija, provedenih između 1990. i 2020. godine u 200 zemalja. Godine 1990. djeca koja su živjela u gradovima bila su viša od one u ruralnim područjima, iako je u većini zemalja sa visokim dohotkom ta razlika bila zanemariva. Međutim, 2020. godine djeca u gradovima bilježe manji rast u visini u većini zemalja.

Ova promjena mogla bi značiti da se jaz u zdravstvenim resursima između tih populacija smanjuje. Ali, nije jasno da li je razlog tome činjenica da se zdravlje ljudi u gradovima pogoršava ili zato što ih zdravlje djece u ruralnim područjima sustiže. Takođe, teško je utvrditi jesu li promjene uzrokovane socioekonomskim faktorima, promjenama stanovništva ili mješavinom navedenih faktora. I prirodne migracije su faktor koji bi mogli uticati na populaciju u gradovima.

Prema izvještaju UN iz 2018. godine, 55 odsto svjetskog stanovništva tada je živjelo u urbanim područjima.