Masovni prosvjedi farmera su postali uobičajena pojava diljem EU. Nakon što su njemački farmeri blokirali prometnice oko većine velikih gradova prije samo par tjedana, isto su počeli raditi i francuski farmeri prije nekoliko dana.

Trenutno se priprema svojevrsna opsada Pariza, a nasuprot farmerima i njihovoj mehanizaciji stoji nekoliko tisuća policajaca. U nekim područjima su čak i oklopna vozila. Autocesta A1, sjeverno od glavnog međunarodnog aerodroma Pariza, također je blokirana.

Francuski farmeri uzvikuju slične parole kao njemački, dijele slične probleme, protive se sličnim politikama i imaju slične zahtjeve. Prevelika regulacija, porast troškova proizvodnje, jeftini uvozni proizvodi, nametanje brojnih ograničenja i zabrana pod argumentom “zelenih” politika.

EU je veliki izvoznik poljoprivrednih proizvoda

Pa ipak poljoprivreda EU je među najboljima na svijetu, subvencije poljoprivrednicima su izdašnije nego u većini država, a kolektivno su članice veliki neto izvoznici poljoprivrednih proizvoda. Posebno to vrijedi za Francusku, Nizozemsku i Njemačku, sve tri velike sile u proizvodnji hrane, razvijenog poljoprivrednog sektora i značajnog izvoza poljoprivrednih proizvoda.

EU je najveći trgovac poljoprivrednim proizvodima (uvoz i izvoz), a konkurentnost njene poljoprivrede dokazuju i podaci. 2022. je iz EU izvezeno poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti 230 milijardi eura, a uvezeno 172 milijarde eura.

58 milijardi eura više izvoza od uvoza dokazuje globalnu konkurentnost poljoprivrede EU. 13 posto je izvezeno u SAD, a 7 posto u Kinu. Najviše je izvezeno mliječnih proizvoda, 20 milijardi eura, a od mesa je najviše izvezeno svinjskog, čak 14 milijardi eura.

Poljoprivreda je u EU naveliko subvencionirana

Poljoprivreda u državama EU je i snažno subvencionirana. Prosječno 32 posto prihoda poljoprivrednog sektora u EU dolazi iz subvencija, direktnih ili indirektnih. Varijacije među državama su velike, pa tako u Nizozemskoj tek 10 posto prihoda poljoprivrednog sektora dolazi iz subvencija, a u Slovačkoj i Estoniji preko 70 posto.

Francuska je oko prosjeka EU (32 posto), Njemačka subvencionira 38 posto prihoda svog poljoprivrednog sektora, Poljska 39 posto itd. Hrvatska je iznad prosjeka EU, a 44 posto prihoda poljoprivrednog sektora dolazi iz subvencija, direktnih (plaćanja) i indirektnih (npr. jeftinije gorivo).

Ali poljoprivreda je rizičan posao jer je jako ovisna o vremenu i ranjivija na prirodne katastrofe od drugih sektora. Ulaganje u poljoprivrednu mehanizaciju, kupnju zemljišta i objekte je često skupo.

Ne može se brzo reagirati na potražnju jer uzgoj poljoprivrednih proizvoda zahtijeva puno vremena, a jednom posijani usjevi se ne mogu izvaditi iz zemlje ako dođe do pada potrošnje i cijene (mogu, ali to nije ekonomično).

To su sve razlozi zbog kojih je poljoprivreda najviše subvencioniran sektor ekonomije, ali i same subvencije dovode do velikih problema.

Prolijevanje mlijeka u kanalizaciju, uništavanje plodova i slični načini prosvjeda su uobičajeni u svim državama EU. Upravo subvencije su razlog zbog čega se to događa, jer iskrivljuju tržišne signale pa dolazi do prevelike proizvodnje, posljedično oštrog pada cijene nekog proizvoda. Ni veliki izvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU ne može taj višak proizvodnje eliminirati.

Rast troškova proizvodnje, pad cijena poljoprivrednih proizvoda, uvoz… prihodi poljoprivrednika padaju

Cijena energenata je narasla od početka ruske invazije na Ukrajinu, ali su već duže vremena stabilne. Trenutna cijena barela sirove nafte je čak niža nego što je bila 2012., 2013. i 2014.

Za proizvodnju umjetnih gnojiva, bez kojih je moderna poljoprivreda nezamisliva, potrebno je puno prirodnog plina. I cijena tog energenta se stabilizirala, manja je nego 2022. i puno manja nego što se očekivalo, ali još uvijek iznad razine na kojoj je bila u godinama prije rata u Ukrajini i pandemije.

Iako je rat u Ukrajini doveo do kratkotrajnog rasta cijene žitarica i biljnih ulja, što je dovelo do rasta cijena tih proizvoda i posljedično koristilo poljoprivrednicima EU, to je bilo kratkog vijeka. Sada se preko EU izvoze velike količine ukrajinskih žitarica i ostalih poljoprivrednih proizvoda, a prosvjednici tvrde da velike količine, umjesto da se samo transportiraju, ostaju u EU. To obara cijene.

Rast cijena energije su poljoprivrednici mogli podnijeti dok je rasla cijena hrane, ali od sredine 2022. veleprodajna cijena većine poljoprivrednih proizvoda pada. Indeks cijena hrane UN-a je u siječnju ove godine iznosio 118, pri čemu 100 označava prosjek cijena od početka 2014. do kraja 2016. To znači da su cijene 18 posto veće. Sredinom 2022. je indeks bio veći od 150, a to jasno pokazuje koliko su cijene od tada pale.

Kroz 2023. su padale veleprodajne cijene žitarica, biljnih ulja i mliječnih proizvoda. Istina, padale su i cijene energenata, ali ne toliko brzo. To je dovelo do realnog pada prihoda u poljoprivredi.

Uspoređujući srpanj, kolovoz i rujan 2023. s istim mjesecima 2022., u većini država EU cijene poljoprivrednih proizvoda su smanjene: u Njemačkoj za 12.2 posto, Francuskoj 6.8 posto, Poljskoj 19.4 posto, Rumunjskoj 7.1 posto, a Hrvatskoj 7.7 posto

Val prosvjeda poljoprivrednika diljem EU

Poljoprivrednicima se žele smanjiti i brojna prava, materijalna i regulatorna. S materijalne strane su neke zemlje najavile smanjivanje direktnih novčanih poticaja i povlaštenog poreznog tretmana, a to je dovelo do revolta među njima.

Trenutno najviše prosvjeduju poljoprivrednici u Poljskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Litvi, Italiji, Belgiji, Grčkoj i Rumunjskoj. Prošle godine su intenzivno prosvjedovali poljoprivrednici u Nizozemskoj, primarno zbog novih “ekoloških” i “zelenih” politika koje im nameće država, a kao dio širih politika EU.

Pritužbe svih prosvjednika su slične: u Litvi, Francuskoj i Belgiji su problem niske cijene nekih poljoprivrednih proizvoda; u Litvi, Poljskoj, Rumunjskoj, Italiji, Francuskoj i Belgiji je problem jeftin uvoz; u Litvi, Grčkoj, Rumunjskoj, Njemačkoj, Italiji i Francuskoj problem su visoki troškovi proizvodnje.

Poljski, francuski i belgijski farmeri kao jedan od razloga za prosvjed navode “zelene” regulacije EU, kao što je planirana regulacija da se 4 posto poljoprivredne površine mora držati na ugaru (ne smije se obrađivati).

Njemačka planira za poljoprivredna vozila ukinuti porezne olakšice koje su postojale na porez na motorna vozila i smanjiti poreznu olakšicu za kupnju dizela poljoprivrednicima.

Većinu proračuna EU čine troškovi za poljoprivredu, to je prema starom zahtjevu Francuske
Većina proračuna EU, preko 35 posto, troši se na poljoprivredu. Zapravo su poljoprivrednici od početka EU bili najviše privilegirani ekonomski subjekti u EU, s najviše subvencija i pomoći.

Za to je zapravo “kriva” Francuska, jer je glavni uvjet njenih političara za prihvaćanje jedinstvenog tržišta EU bio da se uvedu veliki poljoprivredni poticaji. Danas je Francuska najveći primatelj sredstava iz fondova Zajedničke poljoprivredne politike EU.

Iako manje od 3 posto stanovništva radi u poljoprivredi, a francuski su poljoprivrednici jedni od najviše subvencioniranih na svijetu, prosvjedi su povijesno uobičajena slika. Prolijevanje mlijeka, istovarivanje životinjskog izmeta, razbijanje jaja se u Francuskoj ponavlja skoro svake godine.

Iznimke su godine pandemije, ali 2019. je ispred sjedišta vladajuće stranke istovarivan životinjski izmet, 2015. su poljoprivrednici gnojivom blokirali prometnice do turističkih mjesta i ulice Pariza, 2013. je razbijeno stotinjak tisuća jaja. Zapravo su godine bez velikog prosvjeda poljoprivrednika u Francuskoj povijesna rijetkost.

Povijesno novi razlog prosvjeda – “zelene” politike i Europski zeleni plan

Većina prosvjeda je barem djelomično urodila plodom. Najavljene mjere kojima su se smanjivala prava poljoprivrednika (direktna plaćanja, porezne olakšice, izuzeća…) su se ublažile, kao što je slučaj u Njemačkoj, gdje se na samu najavu prosvjeda ublažila ili ukinula većina politika.

Prosvjedi poljoprivrednika uglavnom uvijek imaju iste razloge, ali se zadnjih godina pojavio jedan novi. Tzv. “zelene” politike se jako puno upliću u to kako, gdje, za koga i što poljoprivrednici proizvode, uglavnom uz velike troškove po njih.

Moderne politike koje imaju korijene u “zelenim” konceptima, kao što je “od polja do stola”, nabrojane su u Europskom zelenom planu, a s politikama koje su navedene u njemu EU planira postići klimatsku neutralnost do 2050.

Za sada su politike koje su uvođene s inspiracijom iz Europskog zelenog plana doživjele velike kritike i otpor poljoprivrednika. Zapravo većina prosvjeda ove i prošle godine, uključujući Nizozemsku, Njemačku i Francusku, barem dijelom kao razlog navodi neku od izvedenica Europskog zelenog plana.