U Hrvatskoj su zabilježena četiri slučaja trovanjem bezalkoholnim pićem, a stručnjaci su objasnili koje hemikalije mogu biti opasne i šta ne treba nikako raditi ukoliko znamo da je dijete popilo neku otrovnu supstancu.

Dr Milica Radusinović ističe da se povrede jednjaka dešavaju kada se unese određena hemijski aktivna supstanca.

– To je povreda jednjaka koja nastane kada se unese određena hemijski aktivna supstanca. To su uglavnom povrede u kućnim uslovima, obično kod male djece, kada unesu nešto što ugrubo zovemo kućna hemija. Toga ima i te kako mnogo, jer to su određena sredstva, koja su po hemijskom sastavu kiseline ili baze i to zaista može da napravi ozbiljna oštećenja, kako usne duplje, tako jednjaka čak i nižih delova digestivnog trakta. Veoma smo oprezni, posebno kada su u pitanju sredstva sa ekstremno niskim PH vrijednostima kao što su kiseline i ekstremno visokim PH vrijednostima kao što su baze. Baze se više plašimo u tom smislu, jer oštećenja jednjaka mogu da budu zaista opsežna i takvo dijete potencijalno može da bude i vitalno ugroženo – kaže dr Radusinović, prenosi Srpskainfo.

Ističe i da simptomi trovanja mogu biti različiti.

– Simptomi mogu da budu različiti, čak dijete može da nema nikakve simptome, ukoliko je unijelo zaista malu količinu hemikalija. Roditelji nam se tada obično javljaju sa sumnjom ili su vidjeli da je dijete popilo neku od hemijskih sredstava. Ipak, ukoliko se jave simptomi, to su najčešće: bol u usnoj duplji, bol prilikom gutanja, otežano gutanje, povraćanje, nekada dođe čak i do povraćanja krvi, dijete je jako uznemireno. Simptomi mogu da budu od jako diskretnih do dramatičnih, u najtežem slučaju to je stanje šoka sa niskim pritiskom, opsežnim krvarenjima, čak i sa otežanim disanjem, što zahtjeva urgentno zbrinjavanje na intenzivnim njegama – kaže dr Radusinović.

Kaže i da stepen opasnosti zavisi od hemikalije i količine koju je dijete popilo.

– Sve zavisi koja je supstanca u pitanju. Mi se najčešće plašimo odmašćivača za rernu ili sanitarije, jer suština je da svi oni su baze po hemijskom sastavu i sama količina je dosta važna kada se procjenjuje stepen povrede. Mala djeca, na sreću uglavnom unesu malu količinu i vrlo brzo ispljunu, tako da mi ne viđamo opsežne povrede jednjaka, ali zavisi i od toga da li je želudac pun i da li je dijete prethodno jelo. Takođe, stepen povrede zavisi i od supstance, količine, koncentracije. Mi uglavnom apelujemo na roditelje, kada se tako nešto dogodi, da donesu ako imaju originalno pakovanje, da bi ljekari vidjeli o čemu se radi – kaže Radusinović.

Upitana da prokomentariše kako je moguće da se tečnost za odmašćivanje nađe u flašici od soka, Radusinović kaže da se često dogodi da roditelji prebacuju odmašćivače i ne obilježe ih.

– Zbog toga ostali članovi porodice nisu upoznati sa tim. To su slučajna trovanja. Problem je što kada su baze u pitanju, one nemaju neki jak ukus i djeca mogu da unesu veću količinu, koja može da dovede do trajnih posljedica, što nije slučaj sa kiselinama. Kiseline se manje unesu količinski, jer imaju jak i intenzivan ukus i miris, tako da djeca odmah ispljunu. Tu imamo sreću u nesreći, a one su i manje opasnije od baza. Baze dublje prodiru u tkiva i kroz čitavu debljinu jednjaka ili želuca i može da dovede do perforacije, odnosno do pucanja jednjaka – kaže dr Radusinović.

Objašnjava i šta roditelji nikako ne smiju da rade ukoliko dijete popije neku hemikaliju ili proguta strani predmet.

Roditelji nikako ne smiju da izazivaju povraćanje u ovakvim situacijama. Kada je dijete unijelo neki koroziv i on je prošao kroz jednjak, eventualno ga ima u želucu, vi ga povraćanjem vraćate, pravite drugi i treći prolaz koji je već oštećen. Druga stvar je, a ona se odnosi i na slučajno gutanje stranih tijela kod djece, bilo kakva manipulacija ili vađenje stranog tijela od strane roditelja je nešto što se ne preporučuje, jer se time povređuje dodatno dijete i stvaraju se komplikacije. Treća stvar, ništa se ne stavlja na usta. Nema vode, nema mlijeka, već odmah treba dijete odvesti u dežurnu pedijatrijsku kliniku. Neophodno je da želudac bude prazan, jer dijete u bolnici ulazi u opštu anesteziju i može da dođe do aspiracije – zaključila je dr Milica Radusinović.

Doktorka Olga Ličina objašnjava i koje su najopasnije kućne hemije za djecu, ali i odrasle.

– Najveći problem je “Domestos”, koga se roditelji, a i pedijatri najviše plaše, ali i sve ono što koristimo za čišćenje, skidanje kamenca, sva ta erozivna sredstva koja se koriste, mogu da naprave i te sitne povrede u unutrašnjim organima za varenje. To je ono što jeste najdramatičnije i što se uvijek savjetuje, da se skloni od male djece – kaže dr Ličina.

Mineralna voda sa ukusom može izazvati reakcije ukoliko se ne skladišti pravilno.

– Kada gledamo nutritivnu tabelu ovog konkretnog pića, ono ima veliku količinu ugljen dioksida, zbog čega i ima te mjehuriće. U slučaju da se ne skladišti dobro može da dođe do stvaranja takozvane slabe kiseline i on će dati taj ukus pečenje u ustima i jednjaku. Takođe, ima različite aditive i pojačivače ukusa, koji takođe mogu da se promjene ukoliko se ne skladište dobro. Ti antioksidanti ako se ne čuvaju na dobrom mjestu, mogu da izazovu hemijsku reakciju sa drugim supstancama. Problem je što imamo različite minerale i ne znamo na osnovu temperature, do koje će reakcije da dođe – dodaje dr Ličina.

Amerika uvodi zabranu korišćenja bromovanog biljnog ulja u mineralnim vodama sa ukusom, a dr Ličina objašnjava šta je BVO i zbog čega je štetno.

– To je ulje koje je na neki način obogaćeno bromom. Ono se dodaje u pića da sama aroma limuna ne bi ostala na vrhu, već da padne i rasporedi se po cijelom piću. Laboratorijske analize koje su rađene decenijama unazad, već nekoliko puta su ga proglašavale neadekvatnim aditivom i zabranjen je u nekim azijskim i evropskim zemljama odavno. Kod nas je još uvijek dozvoljen jer nemamo, u tim nekim uslovima još uvijek evropske standarde. FDA ga proglašava potencijalno toksičnim. Zapravo, njegov je problem što može da bude opasan kod osoba koje već imaju problem sa štitastom žlezdom. Velike količine broma, mogu da smanje velike količine joda koje se nalaze u našem organizmu i da pravi takve probleme. Studija koja je rađena u julu na laboratorijskim pacovima je pokazala da 5% od tjelesne mase BVO, ako se daje pacovima, može da pravi probleme sa štitnom žlijezdom – zaključila je dr Olga Ličina.