Banjaluka se, kao i mnogi drugi gradovi u regionu, suočava s problemom koji na prvi pogled može izgledati manje važan, ali u stvarnosti nosi ozbiljne posljedice. Problem napuštenih kućnih ljubimaca, posebno pasa lutalica, postaje sve izraženiji, a njegove implikacije su višestruke – od bezbjednosnih do zdravstvenih, pa sve do pitanja kako se kao zajednica odnosimo prema životinjama i javnim prostorima, rekao je Milenko Rosić. odbornik u Skupštini grada Banjaluka.

Opasnost na ulicama – pitanje sigurnosti građana

Prvi i najočigledniji aspekt ovog problema jeste opasnost koju napušteni psi predstavljaju za stanovništvo. Svake godine bilježe se napadi lutalica na građane, a žrtve su često djeca i stariji, koji su najranjiviji u ovakvim situacijama. Uprkos naporima da se problem suzbije, građani su sve zabrinutiji. Psi lutalice predstavljaju ne samo fizičku prijetnju, već i stvaraju osjećaj nesigurnosti na ulicama. Bez adekvatnog rješenja, ovaj problem može samo eskalirati, dodatno pogoršavajući sliku grada.

Ne možemo zanemariti ni zdravstvene rizike koje napušteni psi donose. Nedostatak veterinarske kontrole nad tim životinjama znači da su potencijalni nosioci zaraznih bolesti, koje mogu ugroziti i druge životinje, ali i ljude. Ovaj problem daleko nadilazi svakodnevne izazove i predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem koji zahtijeva hitnu pažnju.

Potrebna je strategija: sistemski pristup rješavanju problema

Jedno od ključnih pitanja kada govorimo o napuštenim kućnim ljubimcima jeste potreba za strateškim i sistemskim pristupom. Problem napuštenih pasa nije samo stvar trenutnog nemara, već i refleksija šire kulture i odgovornosti unutar društva. Azili, koji bi trebali biti privremeni domovi za ove životinje, često se pretvaraju u prenapučene ustanove bez adekvatne brige. Takav pristup ne doprinosi rješavanju problema, već ga samo odlaže.

Uvođenje obaveznih mjera poput čipovanja pasa moglo bi biti prvi korak ka rješavanju ovog problema. Na taj način, vlasnici bi bili odgovorni za svoje ljubimce i njihovo porijeklo bi se moglo pratiti. Grad bi također mogao subvencionirati sterilizaciju i čipovanje pasa, čime bi se smanjio broj neželjenih legla i posljedično broj napuštenih životinja.

Međutim, ključni faktor u rješavanju ovog problema jeste odgovornost. Grad mora uvesti strože kazne za one koji napuštaju svoje ljubimce. Bez ovakvih mjera, svaki napor biće uzaludan. Napuštanje životinja na ulici ne smije biti opcija, a neodgovorni vlasnici moraju snositi posljedice za svoje postupke. Samo tako možemo osigurati da problem lutalica bude sveden na najmanju moguću mjeru.

Nedostatak prostora za kućne ljubimce – potreba za parkovima

Pored regulativa, neophodno je da gradovi poput Banja Luke obezbijede adekvatne prostore za kućne ljubimce. Trenutno, grad nema dovoljno parkova koji su prilagođeni potrebama ljubimaca i njihovih vlasnika. Situacija je još gora kada uzmemo u obzir da su neki parkovi koji su ranije postojali – uništeni. Grad koji broji hiljade kućnih ljubimaca ne može zanemariti ovu potrebu. Minimalni standard bi trebao biti jedan park za svakih 5.000 ljubimaca, što bi omogućilo vlasnicima da na odgovarajući način brinu o potrebama svojih pasa.

Takvi parkovi ne samo da doprinose boljem kvalitetu života za ljubimce, već i smanjuju rizik od toga da životinje budu napuštene. Kada vlasnici nemaju gdje da izvedu svoje ljubimce, veća je vjerovatnoća da će se odlučiti na neodgovorne poteze, poput napuštanja životinja. Grad mora prepoznati ovu potrebu i uložiti u infrastrukturu koja će omogućiti zdravije i odgovornije zajedničko življenje.

Azili – udruženja i volonteri na prvoj liniji

Važnu ulogu u rješavanju problema napuštenih životinja igraju azili i udruženja građana. Tokom proteklih godina, Banjaluka je vidjela napore mnogih volontera i aktivista koji su se trudili da poboljšaju uslove u azilima i da omoguće bolju brigu o životinjama. Zahvaljujući njihovoj borbi, uspjelo se postići da azili budu otvoreni svakodnevno, dajući građanima priliku da udome napuštene životinje. Međutim, to je samo početak.

Da bi azili postali efikasniji, neophodno je razdvojiti veterinarske i higijeničarske službe, kao što je već predloženo. Higijeničari, zaposleni od strane grada, trebali bi biti odgovorni za održavanje azila, dok bi veterinarske službe radile na očuvanju zdravlja životinja. Ovako bi se sistem učinio efikasnijim, a odgovornost jasno podijelila između različitih aktera.

Odgovornost vlasnika – ključ za budućnost

Na kraju, pitanje odgovornosti vlasnika postavlja se kao centralno u ovoj diskusiji. Svako ko se odluči na to da ima kućnog ljubimca mora biti svjestan obaveza koje to nosi. Život sa kućnim ljubimcem nije samo povlastica, već i odgovornost prema životinji, zajednici i javnim prostorima. Edukacija vlasnika, bilo kroz formalne ili neformalne kanale, mogla bi biti ključni alat u smanjenju broja napuštenih životinja.

Kaznene mjere za neodgovorne vlasnike trebale bi biti stroge i dosljedne. Svaki vlasnik koji odluči da napusti svog ljubimca mora snositi ozbiljne posljedice. Bez ovakvih mjera, napori civilnog sektora i azila bit će nedovoljni da se izborimo sa ovim problemom. Ako grad zaista želi da riješi ovaj problem, neophodno je da postavi jasna pravila i preuzme odgovornost za njihovu primjenu.

Zajedničko djelovanje – put ka rješenju

Na kraju, rješavanje problema napuštenih ljubimaca ne može biti zadatak samo jedne strane. Ovo je pitanje koje zahtijeva zajednički napor lokalne zajednice, civilnog sektora, volontera i svih građana. Samo uz aktivno učešće svih aktera možemo postići trajna rješenja. Volonteri, udruženja i građani, zajedno sa lokalnim vlastima, moraju raditi na izgradnji sistema koji će omogućiti odgovornije postupanje prema životinjama i smanjiti broj napuštenih pasa na ulicama.

Samo tako ćemo stvoriti grad u kojem su životinje sigurne, građani zaštićeni, a javni prostori čisti i prijatni za sve. U suprotnom, problem će nastaviti da raste, a posljedice ćemo svi osjetiti.