Rusija svakako može biti zadovoljna ishodom posljednje runde pregovora o Ukrajini, održane u Abu Dabiju uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, ocjenjuje Džejmi Detmer, kolumnista lista „Politiko“.

Prema njegovoj analizi, američki predstavnici prihvatili su pristup koji Kremlj već dugo zagovara – da se o svim otvorenim pitanjima razgovara istovremeno, u okviru jednog sveobuhvatnog sporazuma. Takva pregovaračka strategija mogla bi da odgovara Moskvi, jer udaljava razgovore od pojedinačnih konkretnih problema i otvara prostor za dugotrajan diplomatski proces.

Američki predsjednik Donald Tramp u međuvremenu je nagovijestio mogućnost postizanja „veoma velikog“ sporazuma koji bi obuhvatio čitavu Evropu.

Džared Kušner, Trampov zet i jedan od američkih predstavnika na pregovorima, zajedno sa specijalnim izaslanikom Stivom Vitkofom, objasnio je da je cilj razgovora da se sva sporna pitanja razmotre zajedno, a potom pronađe način da se riješe istovremeno.

„Pokušavamo da pronađemo način da sva pitanja riješimo odjednom“, poručio je Kušner nakon sastanka u prijestonici Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Moskvi odgovara pregovaranje o svemu odjednom

Ovakav pristup odstupa od tradicionalnog diplomatskog modela, prema kojem se složeni sporovi rješavaju postepeno, počevši od pitanja oko kojih je moguće postići dogovor.

Iskusni pregovarači uglavnom smatraju da je upravo takvo razlaganje problema važno za pokretanje mirovnog procesa, izgradnju povjerenja i stvaranje uslova za konkretnije rezultate.

Postepeni dogovori mogu podrazumijevati prekid vatre, razmjenu zarobljenika ili rješavanje pojedinih humanitarnih i bezbjednosnih pitanja prije nego što se otvore najteži politički sporovi.

Međutim, Rusija već dugo insistira da sva pitanja moraju biti povezana i da nijedno ne može biti riješeno zasebno.

Judžin Rumer, koji je tokom administracije Baraka Obame bio član američkog Nacionalnog obavještajnog savjeta, smatra da takva strategija skreće pažnju sa suštine – rata u Ukrajini.

Prema njegovoj ocjeni, izostanak postepenog rješavanja problema karakterističan je za ruski diplomatski pristup, čiji je cilj da se zamagli suština pregovora i oteža postizanje konkretnog napretka.

Optužbe da Putin pregovorima kupuje vrijeme

Kritičari ruskog pristupa smatraju da Vladimir Putin koristi mirovne pregovore kako bi odložio donošenje odluka, iscrpljivao protivnike i istovremeno nastavio ostvarivanje vojnih ciljeva.

Ukrajinski opozicioni poslanik Mikola Knjažicki izjavio je za „Politiko“ da ruski predsjednik pregovorima pokušava da dobije na vremenu, računajući na slabljenje ukrajinskih pozicija, smanjenje evropske pomoći i moguće podjele unutar Evrope.

„Očigledno je da Putin samo kupuje vrijeme“, ocijenio je Knjažicki.

Slična upozorenja ranije je iznosio i bivši glavnokomandujući ukrajinske vojske Valerij Zalužni, koji sada obavlja dužnost ambasadora Ukrajine u Londonu. On je ovakav pristup opisivao kao nasljeđe sovjetske pregovaračke taktike, usmjerene na iscrpljivanje protivnika.

Kurt Volker, bivši američki ambasador i specijalni predstavnik za pregovore o Ukrajini tokom prvog Trampovog mandata, smatra da je suština ruskih zahtjeva nepromijenjena.

„Putin želi imperiju, Ukrajinci žele slobodu. Sve ostalo su detalji“, rekao je Volker.

On je upozorio da ne treba polaziti od pretpostavke da će Moskva prihvatiti dogovor koji ne odgovara njenim dugoročnim ciljevima.

Slična taktika korišćena i tokom rata u Siriji

Detmer podsjeća da pregovori mogu biti korišćeni i kao sredstvo za kupovinu vremena, odvraćanje pažnje i stvaranje prostora za nastavak vojnih aktivnosti.

Kao primjer navodi diplomatske razgovore Rusije i Sjedinjenih Država o Siriji, koji su vođeni od 2014. do 2017. godine.

Tada su ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov i američki državni sekretar Džon Keri vodili intenzivne pregovore o sukobu u Siriji. Prema ocjeni autora, takvi razgovori pomogli su Moskvi da očuva položaj tadašnjeg sirijskog predsjednika Bašara al Asada i utiču na američku politiku prema sukobu.

Jedan od ključnih ljudi u ruskim pregovaračkim timovima bio je Vladimir Medinski, bivši ministar kulture i političar poznat po nacionalističkim stavovima i zalaganju za podizanje spomenika Josifu Staljinu.

Medinski je predvodio rusku delegaciju u razgovorima sa Ukrajinom, a tokom ranijih pregovora pozivao se i na Veliki sjeverni rat, koji je trajao od 1700. do 1721. godine, poručujući da je Rusija spremna da se bori koliko god bude potrebno.

On je ponovo bio na čelu ruske delegacije i tokom razgovora u Abu Dabiju.

Moskva ne odustaje od svojih zahtjeva

Uprkos diplomatskim susretima, osnovni ruski zahtjevi prema Ukrajini ostaju nepromijenjeni od početka invazije punog obima u februaru 2022. godine.

Moskva traži garancije da Ukrajina nikada neće postati članica NATO-a, da će zadržati neutralan geopolitički status i da će prihvatiti ograničenja u pogledu veličine i opremljenosti svojih oružanih snaga.

Rusija takođe zahtijeva međunarodno priznanje Krima i četiri ukrajinska regiona – Donjecke, Luganske, Zaporoške i Hersonske oblasti – kao dijelova Ruske Federacije, iako međunarodno priznanje njihovog pripajanja nije postignuto.

Takvi zahtjevi direktno zadiru u pitanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine, zbog čega predstavljaju jednu od najvećih prepreka za postizanje mirovnog sporazuma.

Evropski lideri u međuvremenu su izrazili protivljenje mogućnosti da Vašington i Moskva samostalno dogovaraju promjene evropske bezbjednosne arhitekture, bez ravnopravnog učešća evropskih država i Ukrajine.

Iako Rusija i SAD mogu da razgovaraju o mogućem sporazumu, konačno rješenje ne može se postići bez saglasnosti Kijeva i uzimanja u obzir stavova evropskih saveznika.

Prema zaključku Detmerove analize, upravo insistiranje Moskve da se sva pitanja rješavaju istovremeno moglo bi da produži pregovore i dodatno oteža postizanje konkretnog dogovora, dok se rat na terenu nastavlja.