Osamnaest je godina od kako je uveden porez na dodatnu vrijednost, međutim građani od ovog poreza ne vide nikakvu korist. Što su cijene veće, veći su i porezi, novac se gomila u republički budžet i raspšri u republički aparat. Isti porez plaćaju i oni koji jedva danas mogu da kupe hljeb, i oni koji kupuju skupocjeni automobil i jahtu.

PDV planiran je kao porez koji će se kroz projekte vraćati građanima, međutim projekti, škole i bolnice još čekaju da od ideje pređu u izgradnju.  Za osamnaestgodina pravilo je ostalo netaknuto. 17 odsto PDV-a građani plaćaju i za hranu za bebe, hljeb i mlijeko, ali i za luksuzna vozila, nakit, vile, jahte,… Tek prošle godine ovaj porez ukinut je na hranu za javnu kuhinju. Diferencirana stopa PDV-a razmatra se 10 godina, ali nema pomaka u realizaciji.

„Život se toliko promenio za tih 18 godina. I dete kad se rodi, postane punoletno, osim u slučaju UIO, koja ništa neće da promeni,  ni da usvoji diferenciranu stopu PDV-a koja, koja bi morala da se napravi jer smo postali jako podeljeno društvo, podeljeno na siromašne i ekstremno bogate. I nije u redu da ekstremno bogati luksuz plaćaju po istoj stopi, po kojoj siromašni kupuju hleb i lekove. Hoću da kažem da bi se moralo sagledati još jedanputa, ovo je dobar razlog, način funkcionisanja UIO, sve afere koje su tamo bile i naravno one inicijative koje su usvojene u Parlamentu BiH, gdje je zatraženo da se naprave tri diferencirane stope, jedna za osnovne životne namirnice, hranu i lekove, druga za normalnu upotrebu i naravno za luksuz. Jer danas kupiti mercedesa od 500 hiljada maraka je stvarno poklon da platite samo 17 posto“, smatra ekonomista Zoran Pavlović.

Za prvih šest mjeseci ove godine, prihodi od indirektnih poreza iznose pet miljardi i 422 miliona maraka, što je za 8,42 odsto više u odnosu na isti period prošle godine. Iako se za pola godine u budžet slila ogromna suma novca, građani od toga nemaju korist. Inicijativa za povrat poreza za kupovinu prve nekretnine još uvijek čeka da je neko uzme iz fioke. A iz prethodnih iskustava vidljivo je da nije bilo odobrenja za mnoge inicijative ukidanja ovog poreza. 

„Uprava za indirektno oporezivanje pripremila je Prednacrt zakona o izmjenama i dopunama zakona o PDV-u u smislu mogućnosti povrata PDV-a plaćenog na kupovinu prve stambene jedinice. Ovaj dokument će biti uplaćen Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje na dalje razmatranje. Dakle, nije predviđeno direktno oslobađanje od plaćanja PDV-a, već je predviđeno da se PDV plati, pa da se izvrši povrat PDV-a onim licima koja ostvare pravo na to“, kažu iz Upaveza indirektno oporezivanje.

Da živimo u zemlji nelogičnosti dokaz je to da, na primjer, igrama na sreću država direktnim porezima uzima svega 10 odsto, dok se najosnovnije potrebe za život indirektnim porezima oporezuju 17 odsto. Ista stopa PDV-a plaća se i za alkohol ili cigarete. Ovaj porez siguran je izvor punjenja budžeta, kažu u opoziciji. 

„Vidimo da je Zakon o PDV-u, jedan od zakona koji se ne mijenja, a pitanje je zašto. Zato što je PDV osnovni i siguran, jedan od najsigurnijih prihoda budžeta svih nivoa vlasti u BiH i kao takav PDV služi vlasti za svu budžetsku potrošnju, služi za povećanje plata, za povećanje svih rashoda i kao takav, vidimo da oni nemaju namjeru uopšte da mijenjaju zakon niti stopu. Mi iz opozicije imamo niz zahtjeva i inicijativa koje se tiču povrata PDV-a na kupovinu prve stambene jedinice, na hrani ili na opremu za bebe, sve smo mi to inicirali, slali u Savjet ministara, odnosno u Upravni odbor UIO, ali od toga nema baš niakakvog pozitivnog odgovora. Oni to razmatraju i na kraju odbiju“, kaže poslanik u Predstavničkom domu parlamentarne skupštine BiH  Mira Pekić.

Efekat vraćanja PDV-a u Republici Srpskoj je svega 26 odsto, dok 74 odsto ostaje za potrebe javne potrošnje. I  tako građani hrane državni aparat, dok im se oporezuje hljeb, a carstva javnih preduzeća čekaju u redu da progutaju dobit od poreza.