BiH bi s obzirom na dijametralno suprotne stavove političkih predstavnika iz Srpske i FBiH o ulasku u NATO, ali i zbog geopolitičkih okolnosti u svijetu, te svoje budućnosti, trebalo da krene putem demilitarizacije i vojne neutralnosti.

Stav je ovo koji se još od 2005. godine može čuti od strane predstavnika političkih partija u Srpskoj, ali i zvaničnika, a koji je ponovo krajem prošle sedmice aktuelizovao predsjednik SDS-a Milan Miličević navodeći da bi volio da ne gleda i ne sluša priče o osnaživanju i jačanju Oružanih snaga BiH u smislu naoružavanja.

Miličević smatra da bi za sve u BiH bilo najbolje da je to “zona u kojoj nema oružja”, uz obavezu da svi koji rade u Oružanim snagama budu na odgovarajući način zbrinuti, u smislu zaposlenja.

– Tako bi mnogo više novca mogli uložiti u privredni razvoj, bolji standard građana, poboljšanje zdravstvenog i penzijskog sistema i statusa demobilisanih boraca – kaže lider SDS-a.

Slično mišljenje nedavno je iznio i ministar finansija BiH, kadar SNSD-a u Savjetu ministara Srđan Amidžić, poručujući da što manje vatrene moći podrazumijeva bezbjedniju BiH. On je ovo istakao nakon zahtjeva ministra odbrane Zukana Heleza, koji je za narednu godinu zatražio budžet pet puta veći od dosadašnjeg, koji je iznosi nešto više od 306 miliona maraka.

Sve je više onih koji kritikuju sve ovo, navodeći da paranoja koja se širi svijetom očigledno zahvatila i dijelove BiH, jer se sve češće može čuti da je neophodno formirati rječnu ratnu flotu, kupiti avione, moderne radarske sisteme, artiljerijsko-raketno naoružanje, ali i oklopno-mehanizovana vozila.

Jedan od njih je i dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu u Banjaluci Slobodan Župljanin, koji kaže da je pitanje demilitarizacije nešto o čemu sigurno treba povesti ozbiljnu i argumentovanu raspravu, jer je iluzorno da se u zemlji kao što je BiH, koja ima nešto više od tri miliona stanovnika troši toliki novac, dok ima toliko važnijih stvari.

– Smatram da je ta priča o demilitarizaciji, a samim tim i o vojnoj neutralnosti više nego smislena i opravdana, pogotovo imajući u vidu nacionalnu strukturu BiH. Iskustvo sa JNA, koja je takođe bila multietnička, možda nam najbolje govori u kojem pravcu sve to može otići. Ona se raspala prilikom prve veće krize – kaže Župljanin.

Navodi da ukoliko bi bio postignut nacionalni konsenzus na državnom nivou o tom pitanju, to bi imalo mnoge benefite, pored bezbjednosnih, tako i finansijskih.

– Taj novac bi se mogao onda iskoristiti za razvoj BiH. Naravno prije toga trebalo bi sa drugim zemljama potpisati bezbjednosne sporazume i garancije. Ali to je najmanji problem. Bojim se da će o ovom pitanju biti teško postići dogovor, iako razum i neka ranija negativna iskustva govore suprotno – kaže Župljanin.

Osvrt

Tema demilitarizacije u BiH prisutna je već dugo, još iz 2005. godine, kada je donesen Zakon o odbrani BiH, a nakon kojeg je uspostavljeno jedinstveno Ministarstvo odbrane. Oružane snage BiH su formirane 1. decembra 2006. Veličina i struktura određena je odlukama Predsjedništva BiH. Tako je utvrđeno da one mogu imati 16.000 pripadnika. Broj je ograničen i Zakonom o budžetu institucija, kao i međunarodnim obavezama BiH. Odlukama Predsjedništva BiH je, pored veličine, strukture i lokacija komandi i jedinica, utvrđena i nacionalna zastupljenost.