Postoji definicija inteligencije koja zvuči otprilike ovako – to je sposobnost učenja iz vlastitih i tuđih iskustava, kao i sposobnost brzog snalaženja u nepoznatim situacijama.

Ljudi često vežu obrazovanje, socijalni status ili karijeru s nečijom inteligencijom. Ali to nema nikakve veze. To što neko, na primjer, ima završen fakultet ne pokazuje nužno da je i pretjerano inteligentan.

Ali ako prihvata greške i razumije da su one dio života, tada se može reći da je inteligentniji od drugih i to je znak po kojem možete prepoznati da je neko inteligentan. Takvi ljudi znaju kako se kroz greške može puno toga naučiti i da su to zapravo životne lekcije.

Kineska poslovica kaže: „Onaj ko postavlja pitanje budala je na pet minuta, onaj ko pitanja ne postavlja – ostaje budala zauvijek.

Inteligentni ljudi znaju da, iako cijelog života uče, opet ima mnogo toga što i dalje ne znaju, što mogu naučiti. Oni postavljaju pitanja sve dok ne dobiju jasan odgovor. Ako nešto ne razumiju, tražiće objašnjenje.

Ponekad se mogu činiti i dosadnima jer dok ne dobiju kompletnu sliku u glavi, neće stati sa ispitivanjem. To posebno dolazi do izražaja kod vrlo pametne djece koja razmišljaju o svemu mnogo više od vršnjaka.