Psihijatrijske bolnice u Republici Srpskoj godinama se suočavaju sa problemom pri otpuštanju pacijenata koji su u remisiji bolesti jer porodice ne žele da ih prime nazad ili nemaju gdje da se vrate, zbog čega su pojedini u tim zdravstvenim ustanovama smješteni duže od dvije decenije.

Navedeno je to u najnovijem izvještaju o stanju u ustanovama za smještaj osoba s intelektualnim i mentalnim poteškoćama u BiH koji su juče u Sarajevu predstavili Ombudsman za ljudska prava BiH i Populacioni fond UN (UNFPA). Oni su izrazili zabrinutost zbog položaja osoba s invaliditetom u cijeloj zemlji, posebno onih sa intelektualnim i mentalnim poteškoćama, koji su često nedovoljno uključeni u proces donošenja politika koje se tiču njihovih prava i dobrobiti.

U dokumentu koji je dostupan na sajtu institucije Ombudsmana BiH navedeno je da se osobe s invaliditetom suočavaju sa brojnim izazovima u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava, uključujući potrebu za boljom brigom države, smanjenje diskriminacije i veću slobodu kretanja.

Istaknuto je da su posebno pogođene osobe sa intelektualnim i mentalnim poteškoćama, koje se često suočavaju s posljedicama oduzimanja poslovne sposobnosti, što dodatno otežava njihovu integraciju u društvo. Ombudsmani upozoravaju da su u postupku oduzimanja poslovnih sposobnosti inicijatori najčešće srodnici, što dovodi do mogućih zloupotreba, posebno kada su u pitanju imovinska prava osoba kojima se oduzima radna sposobnost.

Kada je riječ o Republici Srpskoj, prema ocjeni Ombudsmana BiH, nesporno je došlo do poboljšanja stanja u ustanovama socijalne zaštite u materijalnom i organizacionom smislu u odnosu na ranije kontrole, a napredak je uočen i u odnosu na zapošljavanje stručnog osoblja i stručno usavršavanje.

Zaključili su i da nema pomaka u procesu deinstitucionalizacije, što je konstatovano i ranijih godina.  Navode da pojedini korisnici smješteni u ustanove mogu samostalno stanovati uz podršku, ali da nijedna ustanova socijalne zaštite nema razvijeno stanovanje u zajednici.

Navedeno je da zdravstvene ustanove, u kojima pacijenti u remisiji bolesti ostaju godinama jer porodica ne želi da ih primi, predstavljaju produžetak socijalnog sektora.

Analizirajući stanje u četiri ustanove zdravstvene zaštite – Specijalnoj bolnici za psihijatriju Sokolac, Specijalnoj bolnici za hroničnu psihijatriju Modriča, Domu za lica sa invaliditetom Prijedor, te Domu za lica sa invaliditetom Višegrad, ombudsmani su zaključili da je primjetan nedostatak agilnosti Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS u odnosu na smještaj osoba koje borave u bolnici u Modriči jer, kako su naveli, graniči sa uslovnošću.

– U ovoj bolnici neophodno je stvoriti uslove koji su prihvatljivi za zdravstveno stanje pacijenata i medicinski tretman koji zaslužuju. Međutim, trenutno uslovi u kojima pacijenti borave dovode u pitanje efikasnost bilo kakvog medicinskog tretmana – stoji u izvještaju.

Direktor modričke Bolnice za hroničnu psihijatriju Siniša Nikić smatra da su ocjene ombudsmana grube.

– Mi smo najveća bolnica tog tipa u Srpskoj i BiH i tačno je da pacijenti borave, a zaposleni rade u objektima koji su stari i datiraju još iz 1940. godine, ali smo uslove prilagodili i oni zaista zadovoljavaju neke osnovne standarde i kriterijume. Zamijenili smo stolariju na svim objektima, imamo spavaonice, mokre čvorove, klima-uređaje. U okviru svog budžeta nastojimo da uvijek nešto rekonstruišemo ili popravimo. Ove godine smo imali požar na jednom objektu koji ćemo sada sanirati, kao i još jedan koji trenutno ne koristimo kako bismo obezbijedili dodatnih 15 ležajeva – rekao je Nikić.

On je podsjetio da je bolnica u Modriči jedna od četiri psihijatrijske ustanove koje će biti modernizovane zahvaljujući projektu Vlade RS i Razvojne banke Savjeta Evrope.

– Sve procedure u vezi s tim projektom su završene i očekujemo da do kraja godine krenemo sa radovima. U planu je rekonstrukcija postojećih kapaciteta i gradnja dodatnih objekata bolnice u kojima će biti smješteno još 120 ležajeva – naglasio je Nikić za “Glas”.

Govoreći o pacijentima koje ne mogu otpustiti jer ih rodbina ne prihvata, Nikić kaže da u ustanovi na čijem je čelu, srećom, nema mnogo takvih slučajeva.

– Tu se uglavnom radi o pacijentima kojima su najbliži srodnici umrli, a dalje rođake ne interesuju i u takvoj situaciji su prepušteni nama jer nemamo gdje da ih vratimo u zajednicu. Dolaze mahom iz siromašnih opština koje ne mogu preuzeti brigu o njima. Kada umru, obično ih sahrani socijalna ustanova iz koje dolaze ili se pojavi neko od srodnika – pojasnio je Nikić.

I vršilac dužnosti direktora Specijalne bolnice za psihijatriju Sokolac Dragan Bulajić kaže da se ova ustanova stara o većem broju pacijenata koje nema ko da preuzme.

– Mnogi od njih su kod nas smješteni duži niz godina i trajno će ostati u bolnici. I razni su razlozi. Neki nemaju nikog, dok drugi imaju porodice, rođake, ali oni neće da ih prihvate. Kada umru, onda se svi pojave – kazao je Bulajić za “Glas” i dodao da bolnica Sokolac posluje pozitivno i da nikome ne duguje ni marku, na šta je posebno ponosan.

Ombudsmani za ljudska prava BiH pozvali su juče nadležne institucije da razmotre mogućnost stvaranja centralnog registra koji bi omogućio preciznije praćenje i analizu potreba ove ranjive grupe.

Cilj ovog izvještaja je, navela je ombudsman Nives Jukić, da prati ostvarivanje prava osoba sa intelektualnim i mentalnim poteškoćama smještenih u ustanove koja su zaštićena međunarodnim konvencijama.

– Izvještaj je usmjeren na stanje u ustanovama za zbrinjavanje sa posebnim osvrtom na ekonomska, socijalna i kulturna prava ove kategorije stanovništva, a koja zapravo nije vidljiva u društvu – kazala je Jukićeva.

Ombudsman Nevenko Vranješ istakao je da bi vlasti trebalo da  primijene međunarodne standarde u obezbjeđivanju različitih vidova podrške licima s intelektualnim i mentalnim poteškoćama, posebno imajući u vidu ličnu autonomiju, nezavisnost i integritet ove kategorije.

Predstavnica UNFPA Marina Riđić rekla je da svaka osoba zaslužuje priliku da živi dostojanstveno i da učestvuje u društvenom životu bez prepreka.

Ombudsmani su zaključili da bi trenutna zakonska rješenja u Republici Srpskoj mogla dovesti u nezavidan položaj porodicu i njenu ulogu u procesu zbrinjavanja osoba s invaliditetom.

– Neophodno je preduzeti aktivnosti u smislu izmjene zakonskih rješenja kada su u pitanju prava roditelja njegovatelja, koja ne bi trebalo da prestanu sa navršenih 30 godina starosti djeteta. U pitanju su djeca s teškim invaliditetom čije je stanje nepromijenjeno, čiji je invaliditet trajan, te samo zbog godina djetetovog života roditelj gubi pravo na status roditelja njegovatelja. Radi se o roditeljima koji upravo zbog pružanja svakodnevne njege svom djetetu ne mogu da rade – stoji u izvještaju.