Najveće ovacije na utakmici između Srbije i Danske u dvorani “Aleksandar Nikolić” dobio je povratnik u nacionalni tim Boriša Simanić. Navijači nisu zaboravili sve šta je sjajni košarkaš prošao u proteklom periodu, ali čini se da jesu mnogi koji su obećali podršku.

Simanić se vratio u reprezentaciju u dvomeču protiv Danske prvi put nakon što je  30. avgusta prošle godine na utakmici Svjetskog prvenstva dobio udarac nakon kojeg mu je odstranjen bubreg. Srećom Boriša se oporavio od strašne povrede i Igokea mu je pružila priliku da se vrati na parket, a dobre igre u ekipi iz Republike Srpske dovele su do novog poziva selektora Svetislava Pešića.

Željeli smo da saznamo kako se osjećala porodica u momentima kada su sina opet vidjeli u dresu Srbije i kako su to proživjeli. Otac Dragan ponosan je zbog toga, ali i dalje ima gorak ukus u ustima.

– Za mene je ovo bilo veoma emotivno i ponosan sam zbog Boriše. Najvažnije mi je da je on živ i zdrav, a to što se vratio među “orlove” dokazuje koliki je borac i patriota. Da sam se ja pitao, on košarku ne bi više igrao, ali Boriša je uradio nešto nemoguće . Nije želio da odustane od svog sna – rekao je Dragan Simanić za “Glas Srpske”

Međutim, porodicu Simanić i te kako boli činjenica da od brojnih obećanja nije ispunjeno gotovo ništa.

– Boriša je imao obećanja od pojedinaca iz vrha vlasti da će dobiti značajnu podršku i nudio im je brojna rješenja kako da dođe do toga. Bila mu je obećana državna pomoć, jer je bubreg izgubio igrajući za reprezentaciju Srbije. Mnogi ljudi koji su mu trebali pomoći okrenuli su leđa i to nas sve boli. Nažalost imam osjećaj  da se sve polako zaboravlja i razočaran sam zbog toga. Nama kao porodici, a i samom Boriši teško je palo što se niko iz Košarkaškog saveza Srbije i Ministarstva za sport nije sjetio da ga pozove u Skupštinu i na balkon na proslavu olimpijske medalje. Mislimo da i on ima barem dio zasluga za to, jer je rezultat iz Manile omogućio plasman na Olimpijske igre i kasnije medalju. To je jasno pokazalo o kakvim se ljudima radi i da su zaboravili na njega – istakao je otac.

Već tokom oporavka je bilo jasno da će mnoga obećanja ostati samo na riječima.

– Razočaran sam i u tadašnje rukovodstvo Košarkaškog saveza Srbije. Ležao je 11 dana u bolnici u Manili, odstranjen mu je bubreg na drugoj operaciji i izgubio je 2,5 litre krvi. Bio je smješten u neadekvatnoj bolnici, neadekvatno liječen i životno ugrožen i za to snosi odgovornost Svjetska košarkaška federacija (FIBA). Tadašnji predsjednik saveza Predrag Danilović ga nije posjetio iako je boravio u Manili. Iz KSS ga je samo jednom u bolnici posjetio direktor Dragan Tarlać. Nakon toga je bio na oporavku u beogradskoj bolnici “Dragiša Mišović” gdje je ležao sedam dana i niko nije upitao za njega. Takođe, ni kad smo došli kući. Za tri mjeseca Predrag Danilović ga nije posjetio nijednom i to ne mogu da shvatim da predsjednik Saveza ne obiđe svog košarkaša koji je povrijeđen igrajući za reprezentaciju Srbije. To zaista s ljudske strane ne mogu da shvatim,  bivši je sportista, ima troje djece i da nije našao vremena da ga obiđe, niti da ga uopšte pozove telefonom – dodao je Simanić.

Otac ističe da je uz Borišu uvijek bio doktor Dragan Radovanović.

– Njemu dugujemo vječnu zahvalnost za sve što je uradio. Spasio je našeg sina, bio stalno uz njega i to se nastavilo i nakon povratka u Srbiju. Zbog njega je Boriša i želio da nastavi karijeru u Srbiji kako bi bio bliži zbog pregleda i konsultacija. Takođe moramo da zahvalimo i osoblju bolnice “Dragiša Mišović” koji su stvarno sjajno pazili na našeg sina – dodao je Dragan.

U porodici Simanić se nadaju da će sadašnje rukovodstvo ispraviti greške prethodnog.

– Borišu je zvao selektor Pešić, a mene Nebojša Čović čime su pokazali koliko su veliki ljudi. Pešić je zvao, jer se Boriša povrijedio dok je igrao za Srbiju. Čuli su se nekoliko puta tokom oporavka. Čović je mene zvao kad se to desilo davao riječi podrške jer je Boriša od 14. godine bio u Zvezdi. Sreća pa su oni sada tu u KSS i sa njima imamo odličan odnos za razliku od onih koji su otišli – naveo je Dragan Simanić.

Prema riječima Dragana Simanića njegovom sinu niko nije pomogao kada se vratio treninzima.

– Ljekar mu je savjetovao da uz sebe ima stručno lice koje će voditi nadzor na treninzima, a niko mu iz KSS nije pružio pomoć iako sam im se obratio. Jednostavno su ga zaboravili pa je Boriša sam morao da angažuje privatnog trenera i plati ga. Boriša je želio da nađe klub u Srbiji iz više razloga, a prvi je da bude blizu doktora Gage Radovanovića zbog kontrola i raznih analiza. Imao je kontakta sa FMP-om, hvala im na tome. Nudili su mu da bude s njima, ali ništa nisu konkretno ponudili tako da nije došlo do dogovora. Prije toga se javila Igokea sa konkretnim ugovorom i porukom da igra koliko može i tu ponudu je prihvatio. Nije imao drugih ponuda iz Srbije i to nakon što je javno apelovao da mu je potrebna pomoć KSS i države da nakon svega što je prošao nađe klub u Srbiji – ističe Dragan.