Sraman propust prilikom obilježavanja godišnjice progona Srba u akciji “Oluja”, kada se na video bimu tokom govora političara u Prijedoru pojavila i fotografija bošnjačkih izbjeglica iz Žepe, umjesto krajiških Srba, otvorila je oštru raspravu u javnosti od toga ko je odgovoran za ovaj skandal do toga da li je ovako važan posao trebao da radi neko iz Srbije ili iz Republike Srpske.

Pogrešna fotografija prikazana je na jednom od panela tokom centralnog obilježavanja 28 godina od pogroma “Oluja”, koji su zajednički u Prijedoru organizovali odbori vlada Republike Srpske i Srbije za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.

Naime, u sklopu video materijala koji je pratio obilježavanje, dok je predsjednik Srpske Milorad Dodik držao govor, iza njega se pojavila fotografija na kojoj su prikazane žene i djeca. Fotografiju je Milorad Dodik objavio i na svom službenom Twitter profilu među nekoliko drugih fotografija.

Uvreda za sve žrtve i prognane

Ista fotografija se vidjela i prilikom govora predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Dan kasnije utvrđeno je da to nije bila fotografija protjeranih Srba iz akcije „Oluja“ već protjeranih Bošnjaka iz Žepe, 1995. godine.

Obje vlade su se odmah ogradile od ovog propusta, prebacujući krivicu na agenciju koja je radila multimedijalni sadržaj, a koja je ubrzo i preuzela odgovornost.

Utvrđeno je da je riječ o agenciji “Pozitiv” iz Beograda, koja je bila angažovana od strane Ministarstva za rad zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije.

Iako niko ne sumnja u to da je riječ o nehotičnoj grešci, činjenica je da je time bačena „mrlja“ na ovako jedan važan događaj.

Ovaj sraman propust je i uvreda za žrtve i prognane u akciji „Oluja“, kao i za bošnjačke izbjeglice iz Žepe koji su prikazani na fotografiji, ali i za Srpsku i Srbiju, koji su bili organizatori događaja.

Oskudni podaci o agenciji

Brojna pitanja su otvorena u javnosti, od toga da li će neko biti kažnjen zbog ovoga propusta, zbog čega u izradu multimedijalnog sadržaja nisu bili uključeni i predstavnici Vlade Srpske, a ako jesu, da li su uopšte pregledali navedeni sadržaj prije nego što je objavljen.

Takođe, pitanje je i da li je navedena agencija dovoljno kvalifikovana da radi ovako jedan važan posao.

Na zvaničnoj web stranici agencije „Pozitiv“ iz Beograda nije moguće mnogo saznati o njenom radu. Stranica je dostupna samo na engleskom jeziku i nema skoro nikakvog sadržaja na njoj.

Politički analitičar iz Beograda, Cvijetin Milivojević, koji je i vlasnik agencije za odnose s javnošću, marketing, konsalting i istraživanje tržišta „Pragma“, ističe da je mnogo spornih pitanja u ovom slučaju.

On ističe da bi zbog ovakvog skandaloznog propusta ministar za rad zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Nikola Selaković trebao da podnese ostavku iz moralnih razloga.

– Trebao bi da podnese ostavku upravo zato što je dozvolio da se neko u njegovo ime, i u ime njegovog ministarstva, igra sa takvim stvarima – ističe Milivojević za Srpskainfo.

Navodi da je uvjeren da nije riječ o namjernoj grešci, već da su multimedijalni sadržaj radile osobe koje su „diletanti“ i neznalice.

Posao za malo novca i mnogo prestiža

Milivojević ističe da ne zna ništa o navedenoj agenciji ali da je vjerovatno riječ o nekome ko je „blizak“ vlastima, jer je već od ranije poznato da poslove koje raspisuju državne institucije dobijaju oni koji su u tom trenutku bliski vlasti, bez obzira na njihove kvalifikacije.

– Ne mislim da je ovo bio posao koji je vrijedan nekog velikog novca, ali jeste vrijedan prestiža. Riječ je o međudržavnom memorijalu, odnosno događaju od opštenacionalnog interesa i tu ne smije da bude mjesta eksperimentima. Suludo je da posao montaže, video pokrivalica koje prate govore državnika na ovakvom događaju, rade klinci ili osobe koje ne znaju ništa o istoriji, ne samo srpskog, već i o istoriji naroda sa prostora bivše SFRJ – kaže Milivojević.

Dodaje da time što su „natjerali“ agenciju da preuzme svu odgovornost na sebe stvar nije riješena jer se sa ovako ozbiljnim temama ne smiju baviti osobe koje nemaju nikakvog znanja o onome što rade.

Milivojević ocjenjuje da samo potpuna neznalica može da pomiješa žalost srpskih majki, koje žale sa crnim maramama, i muslimanki, koje žale s bijelim maramama na glavi.

Odgovornost na naručiocu posla

On kaže da je odgovornost u ovom slučaju na naručiocu posla, a to je Ministarstvo za rad zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije.

Milivojević ističe da je neko morao da pregleda materijal prije nego je on pušten u Prijedoru.

Prema njegovim riječima, naručilac posla na kraju daje zadnju riječ.

Ili je neko iz ministarstva propustio da pregleda materijal ili je, kaže Milivojević, i taj koji je gledao materijal „diletant“.

– Ni to me ne bi čudilo. Dobar dio državnih službenika ne zna da radi svoj posao. Možda je neko gledao ali očito nema pojma šta su Srbi u BiH, šta su Bošnjaci, šta je istorija stradanja jednih, a šta drugih. Mnogima od njih kada kažete „Petrovačka cesta“ veze nema za događaj iz 1995. godine, već misli da govorite o poemi Stojanka majka Knežepoljka od Skendera Kulenovića – navodi Milivojević.

Dodaje da brojni državni službenici u Srbiji, koji su zaposleni po stranačkoj liniji, apsolutno ne razumiju ko je ratovao u BiH niti da su sva tri naroda pretrpjela ogromne žrtve.

– Čak sam sklon više da vjerujem da je neko iz ministarstva i pregledao taj materijal ali da nije vidio ništa sporno u njemu. Dakle, nije bilo zle namjere već je u pitanju neznanje – zaključuje Milivojević.

Komandni lanac

Komunikolog Mladen Bubonjić ističe da bi odgovornost za propust u Prijedoru trebalo da snosi onaj ko je bio zadužen za taj posao.

– Onaj ko je to radio treba da snosi odgovornost po nekom, uslovno rečeno, komandnom lancu. Osjetljive teme, kao što su ove, treba da budu pod posebnom pažnjom – smatra Bubonjić.

S druge strane, kako dodaje on, ovo je još jednom pokazalo da je majka – majka, dijete je dijete, a žrtva je žrtva.

– Svake suze i svake rane jednako bole, samo što se kod nas sve stavlja u neke etnonacionalne okove. Umjesto pijeteta prema žrtvi najčešće se dobija potpuno drugačiji učinak, a to je stvaranje dodatnog animoziteta i očuvanja stanja neke mržnje i netrpeljivosti – ističe Bubonjić.

Kaže da je teško naći narod na ovim prostorima koji nije bio i žrtva i zločinac u isto vrijeme.

– Ovo je nesretno područje, gdje gledamo ko je koga ubio više i čije su žrtve teže – poručuje Bubonjić.