Novak Đoković je u srijedu imao hirurški zahvat na koljenu desne noge nakon što je pocijepao meniskus u duelu 4. kola Rolan Garosa protiv Franciska Serundola. Jedan od najboljih sportista svijeta je istog dana napustio sportsku kliniku u centru Pariza i posvetio se oporavku.

“Proteklog dana, morao sam da donesem neke teške odluke nakon što sam pretrpeo povredu meniskusa tokom mog poslednjeg meča. Još uvek procesuiram u glavi sve, ali sa zadovoljstvom vas obaveštavam da je operacija prošla dobro. Veoma sam zahvalan na timu lekara koji je bio uz mene…”

Zahvat je obavljen u privatnoj sportskoj klinici Ramsay Santé, koja je 2011. godine otvorila 21 specijalizovani centar širom Francuske. Kako je moglo da se sazna, zahvat je obavio mlađi doktor.

Šta je Novak rekao o uzrocima povrede.
“Uslovi koje imamo ove godine su prilično neobični. Bilo je mnogo kiše, vlažno je, sve to utiče mnogo na podlogu. Znam ljude koji su zaduženi za održavanje terena dugo godina, i imam dobar odnos sa njima. Pričao sam sa jednim od njih danas, kada sam se zagrevao nekoliko sati pre mog meča. Danas je bilo sunčano, posle nekoliko dana tokom kojih smo imali kišu. To je uticalo na teren, pogotovo gornji sloj šljake. Ne znam tačno šta su uradili. Čini se da je jedan deo uklonjen, tako da je bilo malo šljake na terenu. Zbog suvih uslova, bilo je veoma klizavo – objasnio je Novak na konferenciji za medije posle pobede nad Serundolom.
– Povreda kolena koju sam doživeo danas je bila zbog toga. Klizanje je sastavni deo igre, ali ga je danas bilo previše. Proklizao sam i pao na šljaku mnogo puta u mom životu. Na travi je bilo isto tako… Ali danas je bilo previše.
Razgovarao sam sa sudijom, pitao sam da li je bilo moguće da počisti teren? Razumem da nije moguće tokom svake promene, ali tokom druge, treće… Da ne čekamo da se set završi, već da se više vodi računa o terenu. Rekla je da će proveriti ir azgovarati sa supervizorom. Odgovor je bio ne. Tražio sam da supervizor dođe, da mi objasni zašto je to tako. Gledajte, ne želim da upirem prstom, da krivim nekoga, grupu ili pojedinca. Pokušavam da razumem ceo ovaj proces i kakvu štetu pravi redovno brisanje terena – uostalom, to stalno radimo patikama. Zapravo, to pomaže igračima. Kada proklizavate, zapravo uklanjate šljaku, tako da u određenim delovima nje uopšte nema, tu je samo beton. Znam da trenutno određeni članovi mog tima razgovaraju sa organizatorima, pokušavamo da razumemo zašto je to tako komplikovano i zbog čega uvek dobijamo negativan odgovor. Ne razumem.”