Infiltracione taložnice na infiltracionim poljima su sastavni dio bunarskog sistema, koji je u funkciji od 1941. godine.
Radi se o sirovoj vodi rijeke Vrbas, kojom se pune taložnice, koje služe za vještačko obogaćivanje tla vodom – “kvašenje”, da ne bi dolazilo do presušivanja bunara. Kako se radi o sirovoj površinskoj vodi, pojava fitoplanktona i zooplanktona, viših i nižih biljnih i životinjskih vrsta (trave, ribe, žabe, zmije) je sasvim normalna i prirodna pojava. Toliko bi barem morao da zna ministar zdravlja, bez obzira na to što nije odgovarajuće struke da priča o ovoj temi. Trebalo bi da zna i da je širenje panike krivično djelo.


NE RADI SE O VODI ZA PIĆE, NITI O FAZI U PROCESU PREČIŠĆAVANJA VODE.

Voda iz infiltracionih taložnica se ne pije i kao takva ne može ugroziti zdravlje naših potrošača.
Čišćenje infiltracionih taložnica se nikad ne radi u periodima velikih vrućina i enormne potrošnje vode. Vrši se periodično, prema planu i ISO standardizovanim procedurama čišćenja taložnica, a to je u periodima stagnacije vegetacije.
Voda za piće je ISPRAVNA – zdravstveno bezbjedna i odgovara normativima Pravilnika za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju.
Voda se stalno kontroliše u laboratorijama Vodovoda i Instituta za javno zdravstvo.
U Vodovodu je inspekcijski nadzor izvršila Inspekcija za hranu, a ne Vodna inspekcija. Nije izrekla nikakve korektivne mjere i akcije. Zapisnikom je utvrđeno, kao što je navedeno, da se ne radi o vodi za piće i da ne može ugroziti zdravstvenu bezbjednost vode za piće.
NE POSTOJE, NITI SU INSPEKCIJSKIM NADZOROM UTVRĐENE BILO KAKVE NEPRAVILNOSTI U VODOVODU ŠTO SE TIČE KVALITETA VODE ZA PIĆE.