Na nekih dvadesetak kilometara jugozapadno od Knina smjestilo se Mokro Polje, selo kroz koje protiče živopisna rijeka Zrmanja. Iako zna presušiti tokom ljeta, Zrmanja ovom kraju daje posebnu ljepotu. U srcu Bukovice, ljudi ovoga kraja vijekovima su čuvali svoj identitet, ne dopuštajući da nove generacije zaborave korijene i porijeklo.

Najbolji svjedoci toga su Mokropoljsko jevanđelje, ćirilični rukopis iz 13. vijeka – jedno od najstarijih pisanih djela dalmatinskih Srba – te hram Srpske pravoslavne crkve posvećen Svetom apostolu Luki, podignut davne 1537. godine.

Tradicija koja traje više od pola vijeka

U želji da se očuvaju običaji i tradicija Srba iz ovog dijela Bukovice, prije 60 godina pokrenuta je manifestacija koja traje i danas – Mokropoljski susreti.

– Manifestacija je započela pod nazivom Bukovački šareni karavan, a pokrenuo ju je Milan Trivić Kljujić, fotograf koji je svojim radom obilježio jednu epohu života u Mokrom Polju i Bukovici. Mokropoljski susreti danas privlače pažnju i mještana i gostiju, putnika namjernika i slučajnih prolaznika. Svi ostanu zadivljeni ljepotom našeg sela – priča naš domaćin Milan Japundžić.

Povratak korijenima

Japundžić se prije desetak godina vratio u rodni kraj nakon što je proputovao cijeli svijet – od Rusije do Amerike.

– Vratio sam se jer me nešto stalno vuklo kući. Želio sam treće životno doba provesti tamo gdje sam bio najsrećniji – u svom djetinjstvu. Sjećam se vremena kada su ove kuće bile pune naroda, kada je ovdje bujao život, kada su običaji gajeni s ljubavlju. Pomislio sam – to ne smije nestati. Počeo sam da prikupljam stare fotografije, predmete… da otrgnem zaboravu to duhovno blago – priča Japundžić.

Posebnu pažnju posjetilaca privlače stari dalmatinski – bukovački opanci, izrađivani od automobilskih guma. Upravo je Mokro Polje poznato kao opančarski kraj u kojem ovaj zanat još uvijek živi.

Bukovački bukvar

Na Mokropoljskim susretima srećemo i Tatjanu Samardžiju, urednicu novog izdanja stare knjige Trubuom za kruvom, koju mnogi nazivaju bukovački bukvar.

– Bila sam dijete kada je ova knjiga prvi put izašla 1982. godine. Za mene je to bilo nezaboravno štivo. To je knjiga o nama, na našem jeziku, i zato je ona pravi kulturni spomenik Srba iz Bukovice. Danas, nakon osam godina rada, moj muž i ja smo je izdali o vlastitom trošku. Naša ideja bila je da nove generacije, pa i starije koje su zaboravile naš govor, imaju rječnik našeg jezika. Kroz te riječi mogu se povezati sa svijetom kojeg više nema – kaže Samardžija.

Humanost i ljubav prema zavičaju

Mokropoljski susreti su, kako i ime kaže – mjesto susreta. Tu se sreću stari prijatelji, poznanici, pobratimi… Tako i mi tokom naše reportaže srećemo Ljubišu Šljivića iz Biljana Donjih, koji danas živi u Kragujevcu.

– Ove godine sam biciklom krenuo iz Kragujevca preko Manjače i Oštrelja do Biljana Donjih, u znak podrške mojoj sugrađanki Danijeli Cvetković koja boluje od melanoma. Cijeli Kragujevac se uključio, a ja sam na ovaj način želio da doprinesem. Tokom puta mi je na Laništu izletio i vuk! Bilo je ovo inspirativno putovanje. I ranije sam ovaj put prošao pješke. Napisao sam i knjigu o tom putovanju, koja je već promovisana u Banjaluci, Kragujevcu, Benkovcu, a nadam se da ću promociju uskoro održati i u rodnim Biljanama – priča Šljivić.

Trka magaraca – simbol Mokrog Polja

Mokropoljski susreti obilježava i nadmetanje u tradicionalnim sportskim disciplinama, s posebnim naglaskom na djecu – kako bi im se probudila ljubav prema kraju, Bukovici i njenim običajima. Ipak, ono po čemu je Mokro Polje nadaleko poznato jeste – trka magaraca.

Kako mještani kažu, ta trka je iz godine u godinu sve veći hit, i upravo po njoj Mokro Polje nosi svoju prepoznatljivost.

Vrijedi doći i vidjeti

U Mokro Polje zaista vrijedi doći. Vrijedi vidjeti kako se ovdje danas živi, kako se i pored svega što je ovaj kraj preživio i doživio, kulturni život i dalje odvija, kako se ljudi sreću i susreću, i kako ih, uprkos svemu, putokazi srca vuku nazad rodnoj grudi.