Naučnici sa američkog Univerziteta Mičigen otkrili su poseban talas aktivnosti u ljudskom mozgu u trenutku smrti. Riječ je o fenomenu sličnom ranije viđenim skokovima moždane aktivnosti kod životinja u trenutku njihove smrti.

Ti posljednji trenuci moždane aktivnosti vrlo su dragocjeni, naučno gledano, jer nauka i dalje ne zna šta se tačno događa u mozgu u trenutku nastupanja smrti.

Naučnici su tek prošle godine prvi put zabilježili moždane talase umiruće osobe, sve do fascinantnih detalja.

Pod tragičnim okolnostima dogodilo se da su zabilježili “skok” u određenoj vrsti moždane aktivnosti zvanoj gama-talasi, zajedno sa promjenama na drugim talasnim frekvencijama.

Nova studija, koja je objavljena u naučnom časopisu “PNAS”, izvještava o sličnoj eksploziji efemerne gama-aktivnosti kod dva od četiri pacijenta, koja su skinuta sa aparata za održavanje života.

Neurolozi smatraju da bi kratki bljeskovi moždane aktivnosti, koje su vidjeli u raznim istraživanjima na životinjama, i koji su bili znatno iznad nivoa njihovog budnog stanja, mogli biti “biološki titraji iskustava sa ruba smrti”, o kojima su izvještavali mnogi koji su preživjeli srčani udar.

Američki naučni tim pregledao je slučajeve pacijenata koji su umrli u jedinici neurointenzivne njege u bolnici Mičigen od 2014. godine do sada.

Kod dva od četiri pacijenta u komi elektroencefalografski snimci otkrili su oštar nalet gama-talasa u jednom dijelu mozga koji se raspršio u obje moždane hemisfere.

To nisu bile posljedice nekog unutar-organskog napada, što je naučnike navelo na zaključak da su, možda, slučajno naišli na mogući marker svijesti – osjećaj svijesti o okolini, koji izvire iz zapetljane zbrke moždanih ćelija.

Početni gama-talas bio je smješten u području mozga koje se smatra “vrućom zonom” za takozvane neuralne korelate svijesti.

Sličan obrazac moždane aktivnosti primijećen je i kod ljudi koji sanjaju i kod pacijenata sa napadima, koji su izjavili da imaju vizuelne halucinacije i vantjelesna iskustva.

Nedavna studija objavljena u časopisu “Priroda” opisuje kako ta “vruća zona” potencijalne svijesti uključuje čulna područja mozga, što bi moglo objasniti zašto su iskustva bliske smrti o kojima ljudi govore tako živopisna.

Komunikacija između hemisfera u mozgu takođe se smatra važnom za prisjećanje.

Ista studija, međutim, priznaje trajne probleme u pokušaju utvrđivanja markera svijesti te ističe da su se neki potencijalni markeri “pokazali iluzornim”.