Mjerenje gledanosti televizijskih programa u Bosni i Hercegovini već godinama izaziva brojne kontroverze, a iza tog naizgled tehničkog procesa kriju se dublji problemi – od netransparentnih metodologija, preko političkih pritisaka, do nepravedne raspodjele oglašivačkog budžeta.

Monopol jedne agencije

Na bh. tržištu, gotovo isključivi monopol nad mjerenjem gledanosti drži agencija Audience Measurement, čiji se podaci koriste kao referenca u većini medijskih i oglašivačkih krugova. Međutim, upravo ta pozicija izaziva sumnje u tačnost, objektivnost i ravnotežu njihovih rezultata, naročito kada je riječ o regionalnoj zastupljenosti.

Mnoge medijske kuće iz Republike Srpske javno su problematizovale činjenicu da podaci koje objavljuje ova agencija ne odražavaju stvarnu gledanost u RS-u, te da su favorizovani određeni kanali sa sjedištem u Federaciji BiH.

Ko mjeri i za koga?

Glavni kamen spoticanja jeste uzorak kućanstava koji koriste peoplemetre, uređaje koji bilježe navike gledalaca. Taj uzorak nikada nije javno objavljen, niti je prošao nezavisnu stručnu reviziju, što dodatno stvara nepovjerenje. Televizije koje nisu obuhvaćene sistemom mjerenja praktično su isključene iz borbe za veće marketinške budžete.

Politička dimenzija

Mjerenje gledanosti odavno je prestalo biti neutralan alat – postalo je političko i komercijalno oružje. Televizije s „većom gledanošću“ često imaju direktnu prednost u pristupu javnim sredstvima i oglašivačima, što otvara prostor za potencijalne manipulacije. Pojedini akteri iz medijskog sektora već godinama upozoravaju da se rezultati mogu „korigovati“ prema potrebama određenih interesnih krugova.

Digitalni gledatelji – nevidljivi u brojkama

Još jedan ključni problem jeste zanemarivanje gledanosti putem interneta. Sve veći broj građana gleda TV sadržaje putem YouTubea, IPTV servisa i društvenih mreža, ali ti podaci uglavnom nisu uključeni u ukupne analize gledanosti. Na taj način značajan dio publike – naročito mlađe generacije – ostaje potpuno izvan zvaničnih statistika.

Nepravedna raspodjela oglašivačkog novca

Zbog oslanjanja na samo jedan izvor podataka, veliki oglašivači izbjegavaju medije koji nisu u sistemu mjerenja, bez obzira na to koliko su stvarno gledani. To stvara neravnopravan položaj među televizijama i otežava razvoj lokalnih i regionalnih kanala, koji su važni za pluralizam medija.

Vrijeme je za reformu

Sve više stručnjaka, urednika i oglašivača traži uvođenje alternativnog i transparentnog sistema mjerenja gledanosti, koji bi uključio i digitalne platforme, ali i ravnomjernu teritorijalnu zastupljenost. Medijsko tržište Bosne i Hercegovine zaslužuje poštene i precizne podatke – bez monopola, skrivenih interesa i političkog uticaja.