Institut za javno zdravstvo Republike Srpske raspolaže dovoljnom količinom seruma koji se koristi protiv zmijskog otrova /antivipernum/ i dostavlja ga zdravstvenim ustanovama prema njihovim zahtjevima i potrebama, rečeno je Srni u Institutu.

U Institutu su naveli da redovno nabavljaju vakcine i serume, prema planu i potrebama, kako Instituta, tako i domova zdravlja.

Kasno proljeće i nastupajući ljetni period vrijeme je intenzivnog boravka u prirodi – obavljanje poljoprivrednih radova, izleti, planinarenja i slično, što uslovljava povećanu izloženost zmijskim ujedima.

Prema riječima stručnjaka, na ovom području živi nekoliko vrsta zmija, od kojih su tri otrovnice i to šarka ili riđovka, balkanski šargan i poskok.

Na Katedri za zoologiju, evoluciju i genetiku Prirodno-matematičkog fakulteta /PMF/ u Banjaluci kažu da zmije napadaju čovjeka iz straha i samo ukoliko se nagaze ili isprovociraju u samoodbrani.

Zmije su veoma opasne i u sezoni parenja ili dok njeguju mladunce, ali i tada, ako nema naglih pokreta, neće napasti. Ukoliko se zmija nagazi ona će se instiktivno okrenuti i ujesti za nogu.

“Otrovne zmije se u brzini teško razlikuju od neotrovnih, ali osnovno je to da otrovnice imaju izraženu trouglastu glavu /kod neotrovnih je ona više jajolika/ i dosta sužen vrat, dok kod neotrovnih to nije slučaj”, navode iz PMF-a.

Otrovne zmije imaju jedan do dva šuplja zuba vezana sakesicom punom otrova. Taj otrov luči žlijezda povezana sa kesicom. Čim zmija zarije svoje zube u meso žrtve, iz kesice se izluči izvjesna količina otrova u ranu.

Iz Katedre za zoologiju navode da u zmijskom otrovu postoje dvije vrste otrova – jedan djeluje razorno na nervni sistem, a drugi deluje na krv i krvarenje.

Prema navodima ljekara, na mjestu zmijskog ujeda vide se dvije male ubodne ranice koje ne krvare, iako je moguće da postoji i jedna ranica ili samo ogrebotina. Ubrzo na tom mjestu nastane crveni prsten koji postaje plavičast, odnosno rana pomodri i pojavi se otok. Nešto kasnije, na tom dijelu tijela javlja se obamrlost i otok limfnih čvorova.

Prilikom ujeda, preko zuba zmija ispušta otrov koji ulazi u krv, koji se raznosi po cijelom tijelu, nakon čega se javlja slabost, drhtavica, vrtoglavica, bljedilo, ubrzavan puls i otežano disanje.

Ljekari upozoravaju da nakon toga može doći do prestanka zgrušavanja krvi, zatim pojave povraćanja, dijareje i gubitka svijesti, a kasnije se javljaju grčevi i potpuna neosetljivost /koma/.

Pojava neuroloških ispada /delirijum, smetenost, grčevi/ su znaci krvarenja u mozgu koje je najčešći neposredni uzrok smrti. Ukoliko se ne reaguje blagovremeno, nastupa paraliza centra za disanje, a malo zatim i prestanka rada srca, kažu ljekari.

Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ujeda, a najopasniji ujedi su na glavi ili vratu, ili ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.

Nakon transporta do zdravstvene ustanove, na osnovu procjene težine kliničke slike, daje se serum protiv zmijskog otrova /antiviperinum/ intramuskularno ili intravenski, prema protokolu.

Serum antiviperinum djelotvoran je protiv poluotrovnih i otrovnih zmija koje se javljaju u Evropi.

Prevencija zmijskog ujeda, preporuke

U Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske ističu da neke zmijske ujede, poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti.

“Međutim, postoje mjere predostrožnosti kojih se treba pridržavati i koje mogu znatno umanjiti mogućnost ujeda zmija, a to je da zmiju ne treba dirati. Vrlo često ugriz zmije se desi pri pokušaju da se zmija ubije. Zmije najčešće pobjegnu, a samo izuzetno napadaju”, ukazuju u Insttutu.

Preporuka je i izbjegavati kretanje kroz visoku travu, šiblje i korov bez prikladne odjeće i obuće /čizme/, boraviti na pokošenim dijelovima, a kretati po pokošenim stazama i postojećim putićima.

U Institutu navode da ruke ne treba stavljati na mjesta koja nisu pregledna, zavlačiti se u grmove, podizati kamenje, brati šumske plodove i slično. Poseban oprez, kako navode u Institutu, potreban je pri penjanju po stijenama.