U srcu Like, tik uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, nalazi se Ličko Petrovo Selo – malo, ali uporno selo u kojem se još uvijek živi, radi i nada boljoj budućnosti. Upravo tako svoju priču počinje Branko Kovačević, domaćin iz ovog kraja, koji ističe da se ovdje i danas može živjeti – skromno, ali dostojanstveno.

– Narod u Ličkom Petrovom Selu danas živi skromno. Živi radno. Živi od poljoprivrede i turizma – kaže Branko, odmah naglašavajući da je najveći problem ipak mali broj stanovnika.

– Malo je povratnika bilo. Život je ponajviše težak mladim ljudima ovdje. Ali je moguć. Nije nemoguće živjeti ovdje. Jer, gledajte, ko želi baviti se poljoprivredom i turizmom – ima posla – uvjerava Branko, ističući kako je tradicionalno ličko gostoprimstvo još uvijek živo.

Turizam se, kaže, posljednjih godina značajno razvio. Privatni iznajmljivači sve su brojniji, a posjetioci sve zadovoljniji.

– Kao mjesto trudimo se biti dobri domaćini. Ugostimo svakoga sa strane. To dokazuje i turizam – iz godine u godinu ta se priča širi. Imamo dosta privatnih iznajmljivača koji se turizmom bave gotovo profesionalno. Gostima obezbijede domaću hranu i piće – sve sa naše trpeze, iz našeg sela.

I dok turizam postaje sve značajnija privredna grana, poljoprivreda se u ovim krajevima ipak svodi najviše na stočarstvo – ovčarstvo i govedarstvo. No, ljudi koji se time bave uglavnom su starije dobi.

– Mlađih ljudi je malo. Oni su uglavnom razasuti po svijetu – Srbija, Australija, Amerika, Njemačka, Austrija… Da niko ne zamjeri ako ga slučajno zaboravim – kaže Branko, ali dodaje da se mnogi ipak rado vraćaju.

Jedan od najvažnijih dana u godini je Petrovdan, kada selo slavi svoju crkvenu slavu, i tada se okupe i oni koji već godinama nisu kročili u rodni kraj.

– Imamo ljudi koji su stigli čak iz Australije. I lijepo je što dolaze. Što dolaze i njihova djeca, koja su rođena po Americi, Njemačkoj… I to je dobro.

Branko ističe da se danas u selu ne živi u prošlosti, već se gleda u budućnost.

– Slažemo se dobro s komšijama. Pomažemo se. Radimo zajedno. Mještani Ličkog Petrovog Sela prošli su dug put – od ovog kraja do cijele Evrope i dalje – ali su se mnogi koji su mogli i željeli, vratili. A oni koji su ostali, snašli su se. Poljoprivreda i turizam su igrali ključnu ulogu. Bilo je podsticaja, i državnih i evropskih. Moglo je možda i bolje, ali obzirom na okolnosti – nismo nezadovoljni.

Na kraju razgovora, na pitanje da li Ličko Petrovo Selo ima budućnost, Branko Kovačević, uz osmijeh, kratko poručuje:

Ma gdje nema, pa kad ima u Avganistanu, ima i u Ličkom Petrovom Selu.
Pa neka tako i bude!

https://www.facebook.com/share/v/16fca4BdaN/