Prođoše pune dvije decenije od obnove pravoslavnog hrama Svetog Jovana Krstitelja u Jelašinovcima. U praskorozorje ovog velikog jubileja, kojim je na neki poseban način udahnut novi život ovom malom, ali prkosnom i nadaleko čuvenom selu smještenom podno gorostasnog Grmeča, dobri domaćini i ljudi dobre volje koji godinama rade na obnovi sela, prirediše veliki narodni sabor,  sve na radost naroda ovog kraja i svih onih koje vode porijeklo sa ovih prostora.  

-Jeste, mi smo priredili veliki narodni sabor sa kulturno-umjetničkim programom ovdje u Jelašinvcima, sve sa ciljem da bar na kratko udahnemo neki novi život ovom mjestu koje je čuveno nadaleko, kaže dr Nevena Todorović, naglasivši da je ovo najmasovniji sabor do sada, koji je okupio blizu 600 ljudi, koji su rođeni ovdje ili vode porijeklo sa ovoga kraja.

Inače, ovdje je prelijep krajolik. Pravi mali raj na zemlji. Sam kraj nudi i pregršt turističkih potencijala. Sve to mami sve one koji se rodiše na ovom dijelu kugle zemaljske da se Jelašinovcima uvijek i iznova vraćaju.

-Puno smo uradili da ispromovišemo ovaj kraj. Tu je između ostalih i  Bobijaško oko, koje je čuveno nadaleko, tu su pećine i ponornice sa čovječijom ribicom. Ovaj kraj uistinu ima perspektivu kada je turizam u pitanju. Trudili smo se da kroz planinarenje ispromovišemo ovaj kraj, da ga učinimo vidljivim putnicima namjernicima. I crkva je prije dvadeset godina obnovljena, veli dr Neno Dobrijević, a kojeg mještani tvrde da je upravo na obnovi hrama uradio najviše.

Tu podno Grmeča, tamo gdje planina čuva uspomene, a ljudi ih vjerno prenose s koljena na koljeno, okupili su se Jelašinovčani na saboru, da koju, kako kažu, pametnu čuju, da popričaju po jednu i da se provesele.

Za sve njih, oirganizatori prirediše prigodan program. Sve prisutne je stihovima Nikolaja Velimirovića najprije pozdravio Igor Grbić, dijete Grmeča i član grupe Pojci Hrama Svetog Save.  Odzvanjali su stihovi Dragice Vignjević Kovačević koje je majstorski kazivao  Aleksandar Stojković Piksi, trubu je svirao mali Vaslije Vrućinić  dok je svoje stihove, nastale te devesedet pete, odrecitovao  Đuro Stanivuković Đuka.  A kakav bi to sabor bio bez pjesme. Jer, na kraju krajeva ona nas je održala, njojzi hvala. Zapjevaše nam tako na kraju članovi pjevačke grupe Sana, braća Reljić i Katarina, a kolo povedoše članovi KUD „Vreteno“ iz Koprivne.

Na velikom narodnom saboru, na kojem se okupi više od šest stotina duša, bijaše na ponajbolji način obilježeno 20 godina od obnove hrama Svetog Jovana Krstitelja. Iza svega stoje ljudi, njihova vjera i odricanja. Iako je tek nedavno preuzeo sansku parohiju,  jerej Vlado Jerinić zna da su ljudi ovdje vrijedni divljenja.

-Obavljam službu u šest sela. Ali mnogo sam srećan. Šest sela, a šest različitih srži mještana. To nisu ljudi koji stalno žive u tim selima, već oni koji dolaze povremeno, ali Hvala Bogu dosta su složni, zbori jerej Vlado Jerinić, paroh sanski.

Na kraju bijaše Sabor. Okupili su se Jelašinovčani kao nikada prije da pokažu i dokažu da im je do rodne grude stalo, da vole taj krajičak podno Grmeča, najviše nam svijetu.  S ponosom naglasiše da su iz rodnog mjesta Milančića Miljevića, koji je tog 22. aprila 1945 prvi ušao u Banjaluku oslobodivši ju od fašizma.