Priča o Čuvarima Hristova groba ima dugu i bogatu istoriju među pravoslavnim i katoličkim stanovništvom podno Dinare i Svilaje. Ovaj jedinstveni običaj, koji se njeguje vijekovima, i ove godine okupio je brojne učesnike u Vrlika, potvrđujući da tradicija i dalje živi kroz generacije.

Ovogodišnji harambaša Dragan Petković, koji je dio čuvara već 27 godina, podsjeća da se istorija ovog običaja prepliće između legende i stvarnih događaja.

– Nešto je legenda, nešto je istina, ali običaj su donijeli monasi iz Jerusalim. Priča datira još iz Morejskih ratova, kada je ovaj prostor bio ničija zemlja. Narod je tada štitio svoje bogomolje, i upravo iz te potrebe nastao je običaj čuvanja svetinja – kaže Petković.


U porodici Petković ovaj običaj se prenosi generacijama, uz veliko poštovanje. Posebno mjesto u cijeloj tradiciji zauzima nošnja, koja se brižno čuvala i nosila samo u najvažnijim danima – na Veliki petak, subotu i Vaskrs.

– Nošnje su se čuvale u škrinjama i iznosile samo u posebnim prilikama. To je najupečatljiviji dio cijele priče – dodaje Petković.

Za mnoge Vrličane, ovaj običaj predstavlja svojevrsnu vremensku kapsulu koja vraća u prošlost. Među čuvarima je i Mihajlo Arnaut, koji iako je veći dio života proveo u Beograd, uvijek se rado vraća rodnom kraju.

– Ovo mi je četvrti put da učestvujem. Posebno mi je značajno iskustvo iz manastira Grabovac, gdje smo obilježili istorijsku vezu sa manastirom Dragović. Taj trenutak je za mene bio događaj života – kaže Arnaut.

Nakon ratnih dešavanja devedesetih godina, običaj je prenesen i u Batajnica, gdje ga je narod u dijaspori nastavio njegovati. Ipak, kako ističe Petković, srce tradicije ostaje u Vrlici, gdje se danas ponovo okuplja sve više učesnika.

Posebno raduje činjenica da se sve više mladih uključuje u očuvanje ove tradicije. Među njima je i Aleksandra Šarac iz Batajnice, koja s ponosom ističe svoje porijeklo.

– Moj deda je započeo ovu tradiciju u našoj porodici. Važno je da nastavimo tim putem i sačuvamo običaje – kaže ona.

Priče o očuvanju tradicije dolaze i iz dijaspore. Jovan Rosić, rođen u Oksford, prvi put je prije nekoliko godina došao u Vrliku i odlučio da postane dio ove priče.

– Oduševljen sam običajem. U mojoj porodici u Engleskoj govorimo srpski i njegujemo tradiciju. Ovo je za mene posebno iskustvo – kaže Rosić.

O značaju ovog običaja govori i Lazar Prijić, ističući da Čuvari Hristova groba predstavljaju simbol zajedništva i istrajnosti.

– Ovaj običaj se prenosi s koljena na koljeno i nećemo dozvoliti da padne u zaborav – poručuje Prijić.

Čuvari Hristova groba i ove godine su se okupili tokom vaskršnjih praznika, čuvajući tradiciju koja spaja prošlost i sadašnjost, uz jasnu poruku da običaji i identitet moraju ostati sačuvani za buduće generacije.