U trenutku kada bi obrazovne ustanove trebale biti bastioni slobode, znanja i pravednosti, banjalučka Gimnazija pretvara se u pozornicu ličnih odluka, zloupotrebe položaja i pogaženih prava.

Direktorka Živka Кukrić, bez konsultacije sa učenicima, roditeljima ili nastavničkim većem, odlučila je da u ime svih maturskih odjeljenja odbaci zvanični poziv Predstavništva Republike Srpske u Austriji za posjetu Beču. Poziv koji je trebalo da bude prilika za obrazovno i kulturno uzdizanje, proglašen je za “političko pitanje” — iz usta onih koji se sami aktivno bave politikom, kako u javnosti, tako i u unutrašnjim strukturama.

Ta odluka nije bila tek propust — bila je svjesno preuzimanje prava koja pripadaju učenicima. Oduzeto im je pravo da odlučuju o sopstvenoj budućnosti, da biraju iskustva koja će ih obogatiti kao mlade ljude.

Ali tu nepravda ne staje. Dok su vrata za većinu ostala zatvorena, iza zatvorenih vrata kancelarija sklopljeni su tajni dogovori. Zamjenica direktorke, uz znan ili neznan blagoslov vrha škole, odabrala je nekolicinu učenika koji su ipak otputovali — bez znanja, kriterijuma, transparentnosti ili javnog poziva. Pravo koje je pripadalo svima, podijeljeno je kao lična privilegija.

Ovo nije prvi put da se u ovoj školi prava učenika guše sistemski i bez srama. Sjećanje je još svježe na scenu kada su vrata škole zaključana, samo zato što su učenici željeli da za vrijeme malog odmora mirno podrže studente iz Srbije nakon tragičnog događaja. Nije bilo ometanja nastave, ni narušavanja reda — samo simbolički čin solidarnosti. Odgovor je bio — brava na vratima.

Škola koja bi trebala učiti mladost principima slobode, odgovornosti i ravnopravnosti, danas ih zatire ličnim interesima i strahom od javnosti. Кada direktor i njegova zamjenica počnu tretirati školu kao vlastiti feud, gdje se prilike dijele po “ličnim zaslugama”, a ne po pravu i znanju, onda govorimo o zloupotrebi položaja najgore vrste — o zloupotrebi povjerenja.

Istorija nas uči da veliki sistemi ne padaju zbog velikih spoljnih neprijatelja, već zbog sitnih samovolja koje pojedu suštinu iznutra. Baš kao što su nekada kraljevi izgubili krune ignorišući glas naroda, tako i danas škole gube dušu ignorišući glas svoje djece.

Кada škola prestane da bude mjesto izbora i postane mjesto naredbe, nije ugrožena samo jedna generacija — ugroženo je cijelo društvo koje iz takvih škola izlazi.