U danima kada se srpski narod prisjeća egzodusa iz 1995. godine, kada je u zločinačkoj akciji „Oluja“ prognano više od 200 hiljada Srba i kada je ubijen skoro svako ko je ostao na kućnom pragu, Nebojša Vukanović, ničim izazvan, nastavlja da širi neistine i da zbunjuje javnost, a sve sa ciljem da po svaku cijenu pažnju usmjeri na sebe.

Nije prvi put da gospodin Vukanović širi neistine o Eparhiji bihaćko-petrovačkoj i njenom episkopu, te bez ikakvih argumenata blati, izmišlja i riječima koje nemaju ništa istinito u sebi u javnu sferu plasira sopstveni mulj u koji je, nažalost, duboko zagazio.

Da je pomenutom borcu za istinu bar malo stalo do istine, raspitao bi se kod onih koji znaju koliko su Eparhija bihaćko-petrovačka i njen episkop učinili i još uvijek čine na očuvanju sjećanja na srpsko stradanje tokom cjelokupne prošlosti našeg naroda na zapadnom području Krajine.

Ne zna gospodin Vukanović koliko smo spomenika podigli, koliko smo knjiga napisali, koliko smo zapaljenih hramova iz pepela podigli, koliko svetih sveštenomučenika i novomučenika kanonizovali, koliko smo pomena i parastosa odslužili da bismo zapamtili one koje nikada nećemo zaboraviti.

Ne zna gospodin Vukanović na koliko smo zatvorenih vrata pokucali, jer je rijetkima bilo stalo do naše istine, do našeg opstanka i postojanja, a onda kada smo dobili značajnu pomoć da obnovimo Rmanj, najveću krajišku svetinju, gospodin Vukanović je bezuspješno pokušao i još uvijek pokušava da umanji ono što svi vide i da ponizi ono čime se svaki čestiti Srbin ponosi.

Nije gospodinu Vukanoviću cilj istina, već sopstvena promocija, a za izrečene laži odgovaraće, kao i svi mi, pred Sudom Božijim. Neka mu je prosta svaka laž koju je izrekao meni lično, ali za laži kojima kontinuirano i bez ikakvih argumenata obasipa Srpsku Pravoslavnu Crkvu neće mu oprostiti narod koji je Crkvu čuvao i sačuvao od mnogo većih i gorih nego što je zabludjeli Nebojša Vukanović.

Brat Nebojša u svom univerzumu prepoznaje samo sebe i sopstveni lik, a sve druge, znane i neznane, izlaže kritici, sudu i osudi, ali to više govori o njemu nego o onima o kojima zbori.

U jednoj od svojih poslanica, Sveti apostol Pavle piše: „Čistima je sve čisto, a nečistima i nevjernima ništa nije čisto, nego je nečist i njihov um i savjest“. U ogledalu Novog Zavjeta svako se može ogledati, pa tako i brat naš Nebojša, za kojeg nisam siguran da će od mnoštva laži moći prepoznati sopstveni lik.

Episkop bihaćko-petrovački Sergije