evo kresojevic Ministarka finansija Republike Srpske Zora Vidović najavila da će odluka prema kojoj srazmjerni penzioneri treba da plaćaju 10,2 odsto za zdravstveno osiguranje biti stavljena van snage, ali od toga nema ništa.

Ministarka finansija je rekla da će biti povučen zakon kojim će biti ukinut harač za penzionere koji su veći dio staža ostvarili u inostranstvu. Kako je tada rekla, tako je i porekla. A to znači da ništa od toga nema za većinu penzionera koji su radili veći dio svoje karijere u inostranstvu, kaže poslanik PDP/PSS u Narodnoj skupštini Republike Srpske Bojan Kresojević.

Naime, Vidovićeva je ukidanje nameta najavila u odgovoru na njegovo poslaničko pitanje.

– Oslobađanje se odnosi samo na borce, vojne invalide i njihove članove porodice, ali i dalje ostaje nepravda za ljude koji su 16 godina radili u Republici Srpskoj, a 17 godina radili recimo u Srbiji, oni će morati plaćati harač od 10,2 odsto – rekao je Kresojević.

On je naglasio da je to nepravda jer su oni više ulagali u Republici Srpskoj nego čak penzioneri koji su ovdje radili 15 godina, a oni neće imati taj namet.

Prema riječima Kresojevića ovakav postupak Zore Vidović pokazuje da „kod njih sve važi samo data riječ ne važi“.

– Mi ćemo nastaviti da se borimo dok ovaj harač ne ukinemo – rekao je Kresojević.

Predsjednik Pokreta Sigurna Srpska, Draško Stanivuković u maju je uputio inicijativu Ustavnom sudu jer smatraju da je to diskriminatorno po dva osnova.

– Postoji razlika između penzionera koji su radili ovdje i u inostranstvu sa stanovišta zakonskog tretmana, a zakon mora da bude jednak prema svima. Osim toga Ustav je definisao da lica starija od 65 godina imaju iz javnih prihoda obezbijeđenu zdravstvenu zaštitu, a po ovim zakonskim rješenjima penzioneri sa 800 maraka penzije trebaju plaćati istu stopu doprinosa kao milijarderi, direktori banaka … – rekao je Kresojević.

Oko 10.000 penzionera u Republici Srpskoj, koji pored domaće primaju i penziju iz inostranstva, a većinski radni staž su ostvarili van Republike Srpske, od 1. maja je u obavezi da sami uplaćuju doprinos za zdravstveno osiguranje u Srpskoj, kako bi zadržali pravo na zdravstvenu zaštitu. Radi se o 10,2 odsto inostrane penzije.

Prethodno je Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske „omogućio korisnicima srazmjerne penzije sa većinskim stažom izvan BiH da do 30. aprila regulišu svoj status zdravstvenog osiguranja da ne bi ostali bez prava na korišćenje zdravstvene zaštite“. To se desilo ove godine iako je zakonska odredba na snazi od 2022. godine.

Nakon najave Zore Vidović iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske su naveli da sprovode Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju (član 15. i 16.) kao i Zakon o doprinosima RS (član 5. i 18.).

– Fond je uvijek do sada sprovodio zakone koji se usvoje u Narodnoj skupštini Republike Srpske, tako će biti i ubuduće kada je riječ o eventualnim izmjenama Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju kao i drugih zakonskih rješenja čija primjena podrazumijeva, obuhvata i ovu oblast – naveli su iz FZO.

Dok dio javnosti naplatu doprinosa od 10,2 odsto smatra opravdanom jer tvrde da su ti ljudi „gradili druge zemlje“ brojni primjeri pokazali su da to ipak nije slučaj. Naime, ne radi se o penzionerima koji su svoj radni vijek proveli u inostranstvu, jer oni primaju pune penzije iz inostranstva, nego o ljudima koji su dio radnog staža ostvarili u inostranstvu.

Redakciji Srpskainfo javila se penzionerka koja je od punoljetstva radila u Austriji gdje je ostvarila oko 9 godina radnog staža, a zatim se sa porodicom vratila i bila dio porodičnog poljoprivrednog gazdinstva, odnosno domaćica. Iako je uvijek imala plaćeno zdravstveno osiguranje, penziono nije jer nije bila zaposlena. Da bi ostvarila pravo na penziju u Republici Srpskoj uplaćivala je doprinose za penziono osiguranje oko 7 godina.

– Od 1981.godine, nisam radila u inostranstvu. Slušam šta pričaju, kažu gradila sam drugu državu, a tu sam od nastanka Republike Srpske. Sve što smo zaradili u mladosti u Austriji uložili smo ovdje, bavili smo se poljoprivredom i plaćali sve obaveze koje smo imali. Sada sve to nije važno, važno je samo da sam radila u Austriji 9 godina – kaže ona.