Velika srijeda, koja nas uvodi u samu završnicu Velike, odnosno Stradalne nedjelje, jedan je od onih dana kada se ritam svakodnevice gotovo neprimjetno usporava. Nema buke, nema slavlja – samo tišina, molitva i sjećanje na događaje koji su zauvijek promijenili hrišćanstvo.

U kalendaru Srpske pravoslavne crkve, ovaj dan nosi snažnu simboliku. Vjeruje se da je upravo na Veliku srijedu donijeta odluka o pogubljenju Isusa Hrista, raspećem koje će uslijediti na Veliki petak. Zato ovaj dan nosi težinu izdaje, ali i ljubavi – jer se istovremeno Crkva sjeća žene koja je skupocjenim mirom pomazala Hrista, kao i trenutka kada ga je Juda Iskariotski izdao. U liturgijskom smislu, Velika srijeda donosi i promjene. Prestaje služenje Pređeosvećene liturgije, kao i čitanje molitve Svetog Jefrema Sirina uz velike poklone. U hramovima se tog dana obavlja i Sveta tajna jeleosvećenja – jedan od najvažnijih obreda, tokom kojeg se vjernici pomazuju osvećenim uljem kao simbolom iscjeljenja, kako tjelesnog, tako i duhovnog. Ovaj dan prirodno vodi ka najvažnijim trenucima hrišćanske godine – Velikom četvrtku, Velikom petku, Velikoj suboti i konačno Vaskrsu.

Običaji i vjerovanja
Velika srijeda se posti na vodi, što znači da se dan provodi skromno, bez raskoši, u miru i povučenosti. Iako su svakodnevni poslovi dozvoljeni, ono što je karakteristično jeste odsustvo svake vrste slavlja – nema muzike, veselja, niti okupljanja tog tipa. U narodnoj tradiciji postojala su i posebna pravila. Nekada se vjerovalo da žene na ovaj dan ne treba da uzimaju iglu i konac, dok su domaćini nastojali da unaprijed obezbijede stoku hranom, kako bi se u narednim danima u potpunosti posvetili prazniku.