Ako iko razumije kako se osjeća Aleksandar Vulin nakon uvedenih sankcija od strane Sjedinjenih američkih država, razumiju Srbi iz Crne Gore. Za razliku od Srba iz Srbije i Republike Srpske koji, logično, učestvuju u vršenju vlasti u navedenim zemljama, to isto pravo se, sada već tradicionalno, uskraćuje političkim predstavnicima srpskog naroda u Crnoj Gori, navodi predsjednik Slobodne Crne Gore Vladislav Dajković.

Iako smo mislili da je politika progona, odbacivanja, izopštavanja i marginalizacije srpskog naroda u našoj zemlji plod lične antisrpske histerije Mila Đukanovića, ispostavilo se da griješimo. I posle Mila – Milo, naučilo nas je iskustvo i naredne dvije “demokratske“ vlade u “oslobođenoj“ Crnoj Gori. Srbi su i dalje van institucija, a po svemu sudeći će i formiranje treće post-đukanovićevske vlade nastaviti da posmatraju kroz prozor i sa ulice. Da je srpski narod u Crnoj Gori, baš kao i Aleksandar Vulin, pod američkim sankcijama, bilo je jasno nakon izjave američke ambasadorke u Crnoj Gori koja je otvoreno, bez trunke diplomatskog ustručavanja, kazala da – jedina srpska koalicija – ne može biti partner u daljim odnosima sa SAD. Time je, bez ikakvog konkretnog razloga i bez konkretnog obrazloženja, baš kao i u Vulinovom slučaju, sankcionisala cijeli srpski narod u Crnoj Gori, narod koji je, podsjećanja radi, izvojevao slobodu u borbi protiv mafijaškog režima Mila Đukanovića. Sve to me navodi da, kao političar mlađe generacije, ali osoba sa stavom, zdravim razumom i osjećajem za pravdu, zaključim da pomenute američke sankcije nisu udar samo na Aleksandra Vulina, već i na predsjednika Aleksandra Vučića, a onda i na Srbiju i srpski narod uopšte, dodaje on.

U vrijeme kada je opasno iznijeti svoj stav da te ne proglase “botom“ ili, još gore – da ti ne uvedu sankcije, ističem da ću uvijek biti na istoj strani ulice sa braćom – one iste ulice koja je istrpjela NATO bombe i razaranja. Najzad, dok god je gospodin Vulin pod sankcijama Amerike, uvijek će imati skrovište i sklonište u srcu svakog Srbina, ma gdje živio. Ako ništa, makar smo davno naučili: Nije lako biti Srbin, ali prija, zaključuje Dajković.