Generalni direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske Vlado Đajić rekao je u banjalučkom Okružnom sudu da je odluku o nabavci termalnih kamera donio tim, a da mu optuženi Branislav Zeljković nije sugerisao ništa i da sa njim nije o tome pričao i da nikada nisu komunicirali.

– Dnevno popijem 30 do 50 kafa, a Zeljković je jedan od rijetkih sa kojima nisam popio kafu tada, a ni sada kada je sve prošlo – kazao je Đajić.

On je bio svjedok Republićkog tužilaštva protiv Zeljkovića, koji je bio direktor Instituta za javno zdravstvo RS i jo četiri optužena za loupotrebe pri nabavkama medicinske opreme u  periodu pandemije virusa korona.

Osim Zeljkovića, da nisu krivi izjavili su direktori firmi “Procontrol” iz Banjaluke Slavko Bojić i “Promeding” iz Laktaša Dragan Dubravac, te vlasnik Turističke agencije “Travel 4 fun” Saša Marković. Optužnicom je obuhvaćen i  bivši direktor banjalučke firme “Sineks laboratorija” Sani Crljić koji je takođe rekao da nije kriv.

– Kamere su nabavljene i odradile su svoju funkciju, te se i danas nalaze na UKC-u RS. Zahtjev za njihovu nabavku diktirao sam sekretarici. Zahtjev je poslat Institutu za javno zdravstvo koji je po odluci Kriznog štaba, premijera, bio zadužen za nabavke- rekao je Đajić.

On je istakao da sa Zeljkovićem nije razgovarao o kamerama ni prije ni poslije nabavke, te je pojasnio  da je tim UKC-a RS donio odluku o nabavci termalnih kamera, šest stacionarnih i 20 ručnih.

–  Nabavka je bila opravdana u cilju borbe protiv kovida čiji je jedan od simptoma visoka temperatura. Termalne kamere su mogle da izmjere temperaturu više osoba i tako spriječimo prolaz inficiranih u bolnicu i kontakt sa osobljem  – rekao je Đajić.

Republički tužilac Sanja Tadić – Stojisavljević mu je pokazala pedračun firme ARS sistemi za nabavku šest starcinarnih termalnih kamera vrijednih 180.000KM i 20 ručnih vrijednosti 100.000 KM te pitala da li je to vidio.

– Nisam imao vremena da se bavim time , to su sve službe radile- rekao je Đajić.

Kazao je i da nije kontaktirao sa direktorom firme ARS Sistemi Vladimirom Vuletićem i da ne zna kako je taj čovjek znao koje kamere trebaju UKC RS.

Drugi svjedok tužilaštva bio je  Vladimir Mašić koji je rekao da Institut za javno zdravstvo Republike Srpske nije bio spreman da preko noći postane centralni organ za nabavke svih medicinskih sredstava koja su bila neophodna u vrijeme pandemije virusa Korona 19.

On je još istakao da nije znao, sve do hapšenja, ko je bio ponuđač za šest termalnih stacionarnih kamera, kao ni 20 ručnih, te da je mu je dokumenta o javnoj nabavci donosila Zora Bilići koja mu je rekla da mora hitno potpisati sva dokumenta.

-Zbog toga nisam imao vremena da detaljno pregledam o kojim dokumentima se radi i koja je cijena nabavke. Sve sam saznao kada je policij došla u Institut, jer sam tada od kolega tražio da mi od ekonomske službe dostave svu dokumentaciju – kazao je Mašić i dodao da mu je bilo čudno da je  ponuda stigla u 9.20 časova, da se komisija sastala u 10.05 časova i da je odluka o javnoj nabavci donesena u 10.20 časova.

On je istakao da mu je ovo bilo čudno, jer je pauza u Institutu od 10 do 10.30 časova i da se komisija nikada nije sastajala u tom periodu.

Zeljković je svjedoka upitao da li je bio upoznat sa preporukama za korištenje pauze za vrijeme Kovida 19.

-Ne sjećam se tih preporuka – kratko je rekao Mašić, na šta ga je Zeljković podsjetio da su pauzu mogli koristiti u toku dana kada žele, ali da ne idu svi u periodu kao što je inače.

Na pitanje tužioca Sanje Tadić – Stojisavljević da li zna da li su termalne kamere isporučene Institutu i kasnije Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske, koji je iste i tražio, svjedok je odgovorio da mu taj podatak nije poznat.

Zeljkovićev branilac Jadranka Ivanović upitala je Mašića da li je njen klijent Zeljković ikada vršio pritisak na radnike u Institutu i naređivao koliko kojih kamera trebaju nabaviti, on je rekao da nije.