Rezultati izbora otvaraju ozbiljno pitanje: šta se dogodilo sa podrškom SDS-a Branku Blanuši i gdje je nestala stranačka infrastruktura koja je trebalo da stoji iza njegovog imena?

Dok se od članstva, simpatizera i opozicionih birača očekivalo da daju maksimum za kandidata SDS-a, rezultat ostavlja prostor za sumnju da vrh stranke, predvođen Milanom Miličevićem, nije uradio ni približno ono što je mogao i morao.

Blanuša je u ovu trku ušao kao kandidat koji je trebalo da okupi opoziciju i pokaže snagu SDS-a. Međutim, kada se podvuče crta, nameće se neugodno pitanje: da li je Blanuša zaista imao punu podršku predsjednika SDS-a ili je ostavljen da sam iznese jednu od najvažnijih političkih utakmica?

Ako stranka iza svog kandidata ne aktivira kompletnu infrastrukturu, ako nema maksimalne mobilizacije terena i ako rezultat ne odgovara političkom kapacitetu koji SDS tvrdi da ima, onda je sasvim legitimno pitati:

Je li Milan Miličević politički „prodao“ ne samo Branka Blanušu nego i vlastitu stranku?

Odgovor na to pitanje moraće prije svega dati članovima SDS-a. Jer jedno je izgubiti izbore nakon borbe do posljednjeg glasa, a sasvim drugo ostaviti vlastitog kandidata bez pune podrške onda kada mu je ona najpotrebnija.