“Copycat” efekat u Srbiji? Zločin, medijske senzacije, pa novi zločin
Fenomen o kojem je riječ prepoznat je još početkom prošlog vijeka, a na njega je upozorio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u svom obraćanju javnosti nakon tragedije u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu.
Policija Srbije uhapsila je Uroža Blažića (21) koji je osumnjičen da je u je sinoić ubio osmoro ljudi i ranio još 13.
Ovaj surovi zločin dogodio se samo dan i po nakon što je dječak od 13 godina u školi u Beogradu ubio devet osoba (osmoro djece).
Srbija je paralizovana u bolu i šoku nakon dvije nezapamćene tragedije, a državne institucije, stručnjaci ali i brojni mediji, pokušavaju da objasne javnosti i sebi šta se, kako i zašto dogodilo za samo 48 sati.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na pres konferenciji nakon masovnog ubistva u OŠ “Vladislav Ribnikar” u nizu stvari koje je rekao, spomenuo je i jedan fenomen koji nastaje nakon masovnih zločina.
“Mi moramo da se izborimo protiv jednog psihološkog fenomena koji se zove ‘copycat’, da se ne dozvoli kopiranje monstruoznog zločina, kao što je bilo pokušaja da se napravi novi Brejvik”, rekao je Vučić.
Nije proteklo mnogo vremena, a stvarnost je na najgori mogući način ponudila dokaz za moguće postojanje ovog efekta u Srbiji, mada će motivi zločina kod Mladenovca tek biti utvrđeni. Kao uostalom i motivi dječaka iz škole “Vladislav Ribnikar”.
U kontekstu kriminala, “copycat” efekat se odnosi na događaj kada osoba počini zločin koji je inspirisan ili kopira zločin koji je već počinjen od strane nekog drugog. “Copycat” zločin može biti sličan originalnom zločinu ili čak pokušaj da se oponaša izgled, način i metod počinitelja.
Zabilježeno je da se “copycat” zločini događaju nakon medijskog izvještavanja o senzacionalnim zločinima, što može uticati na druge ljude da oponašaju te zločine i na taj način privuku pažnju.
Efekat je primijećen još početkom 20. vijeka nakon ponovljenih i sličnih zločina u Engleskoj, pa su istražioci i kriminolozi uočili da medijsko izvještavanje igra ulogu u inspirisanju drugih kriminalaca da počine zločine na sličan način.
Vlastima i institucijama u Srbiji, ali i drugim zemljama u regiju, koje su i prije posljednjih događaja prilično opterećene i sluđene načinom na koji mediji tretiraju događaje i pojave, ostaje težak posao da pokušaju utvrditi motive stravičnih zločina, njihove različite uzroke i da donesu najbolje odluke.