Tamo gdje izvor Cetine rađa novi život, a oronuli zidovi hrama Vaznesenja Gospodnjeg svjedoče o stotinama godina istorije, danas dolaze hiljade posjetilaca – radoznalih putnika i ljubitelja prirode. Ovaj kraj podno Dinare pravi je raj na zemlji, a kroz njega nas vodi naša draga koleginica, novinarka Vaska Radulović – žena koju s pravom zovu malom kninskom enciklopedijom.

Naša prva stanica je Veliko vrelo, najpoznatiji izvor rijeke Cetine. Na pitanje gdje smo zapravo došli, Vaska odmah odgovara:

– Došli ste u oazu prirode, jedan prirodni biser koji, nažalost, mnogi ne znaju cijeniti. Ovo je Veliko vrelo, najdublji izvor Cetine, istražen do 115 metara, iako se vjeruje da je znatno dublji jer voda dolazi iz grotla ispod masiva Dinare. Ovo mjesto je pravo čudo prirode – ističe Vaska.

Uz vrelo, u selu Cetina, živi baka Joka Četnik. Iako gazi devetu deceniju, dočekuje goste s osmijehom i toplom riječju. Posebno joj je draga Vaska, o kojoj priča s mnogo poštovanja.

– Ko ne bi volio Vasku, toliko je toga o Cetini napisala – šapnu nam s osmijehom.

Naša ekipa nastavlja put i susreće Dalibora Cvijanovića, porijeklom iz Bugojna, koji je oženio mještanku iz porodice Vuković.

– Tokom ljeta ovdje radimo u prodavnici sa pićima i suvenirima. Zimi idemo u Bosnu, radimo na ski-centrima. Turista ima puno, dolaze da vide vrelo, crkvu… iako je kupanje zabranjeno, mnogi to zanemare – priča Dalibor.

I zaista, dok razgovaramo, nekoliko turista iz EU ne mari za table upozorenja. Pokušavamo im objasniti da je izvor osim turističke atrakcije i vodozahvat, ali teško je utišati njihovu znatiželju.

Stižemo i do starog kamenog mosta na rijeci Cetini. Vaska objašnjava da ih ima više i da su svi prava kulturna blaga.

Nedaleko odatle, u drvenoj radionici, upoznajemo Đorđa Zelenovića – Đoku. On pravi krstove, male i velike, i s ponosom nam pokazuje jedno posebno djelo.

– Ovaj krst sam napravio za našeg šampiona, Novaka Đokovića. Nadam se da će mu jednog dana stići – kaže Đoko, dok mu glas podrhtava od emocija.

Na kraju našeg puta dolazimo do ostataka hrama Vaznesenja Gospodnjeg, poznatog i kao Crkva Svetog Spasa. Vaska pojašnjava:

– Crkva je podignuta 1391. godine, po nalogu kralja Tvrtka I Kotromanića, kao pravoslavna bogomolja. Selo Cetina tada je bilo hrišćanski kraj, u kojem su zajedno živjeli pravoslavci i katolici. Crkva je, kao i narod, mnogo propatila kroz istoriju. Danas je to zaštićeni spomenik kulture.

Postoje i drugačiji stavovi – katolička crkva tvrdi da se radi o ranohrišćanskoj bazilici iz 9. vijeka. Istoričari će, nada se Vaska, razriješiti ovu dilemu.

– Nova crkva Svetog Spasa, kod samog izvora Cetine, počela je da se gradi 1937. godine, zahvaljujući trgovcu Marku Četniku i njegovoj supruzi Jeleni. Završena je 1974, a osveštana godinu kasnije. U njoj su i njihovi grobovi. Staro groblje oko hrama svjedoči da su ovdje sahranjivani ljudi pravoslavne vjere. Oltar je okrenut ka istoku. Sve to potvrđuje vjekovno prisustvo pravoslavlja u ovom kraju – zaključuje Vaska.

Cetina nije samo mjesto – ona je osjećaj, pogled u prošlost, dodir prirode i spokoj duše. Dođite, vidite i uživajte. Jer, ovo je zaista raj podno Dinare.