Republika Srpska i dalje nema Strategiju demografskog razvoja – dokument koji bi jasno definisao viziju, ciljeve i mjere za zaustavljanje odlaska stanovništva i podsticaje rađanja. Jedina lokalna zajednica u Srpskoj i BiH, koja je razvila takav strateški okvir jeste Banjaluka.

Poručila je to Adriana Basara, član PSS i ovlašteni potpisnik u Odjeljenju za brigu o porodici i demografiju u Gradskoj upravi Banjaluka, navodeći da sve ostalo funkcioniše bez koordinacije, bez javne politike i dugoročnog planiranja.

– Dok vlast zatvara oči pred ovim činjenicama, Republika Srpska se prazni – navela je ona.

Kako ističe, brojevi koje vlast u Republici Srpskoj objavljuje kao zvanične podatke o demografskim kretanjima su pokušaj stvaranja iluzije optimizma i u suprotnosti su sa realnom slikom ovog društvenog problema.

– Stvarni razmjeri demografskog pada su drastičniji, jer se hiljade porodica koje su trajno napustile Republiku Srpsku i preselile u zemlje EU i dalje formalno vode kao stanovnici, iako ovdje više ne žive, ne rade i ne planiraju budućnost. Statistika ih i dalje broji – kaže Basara dodajući da su stvarnost prazne školske klupe, pusta sela u mnogim krajevima Republike Srpske, hronična nezaposlenost i loša perspektiva za mlade.

– U mnogim manjim sredinama, posebno u ruralnim područjima, škole se zatvaraju zato što nema djece. To je najprecizniji i zabrinjavajući pokazatelj demografskog sloma sa kojima se suočavamo. Toga je svjestan svaki stanovnik u Srpskoj, uprkos selektivnom plasiranju informacija medija ili zvanične statistike koji imaju za cilj održavanja nade, što ne ublažuje sliku demografskog pada – tvrdi Basara.

Ona dodaje da demografi već godinama upozoravaju da će, ako se ovakav trend nastavi, do 2070. godine u Republici Srpskoj živjeti tek simboličan broj stanovnika, a i taj broj suočavaće se sa procesom biološkog izumiranja.

– Nedostaju ključne politike koje bi trebalo da budu prioritet svake odgovorne vlasti. Nema sveobuhvatnih mjera za zadržavanje mladih, nema ekonomske sigurnosti za zasnivanje porodice, nema programa povezivanja sa dijasporom i politike povratka i nema dugoročnog strateškog planiranja- kaže ona.

Prema njenim riječima, istina je bolna.

– Ljudi ne odlaze zato što žele, nego zato što moraju. Mladi ne odustaju od porodice – odustaju od države koja im ne nudi sigurnost, perspektivu i dostojanstven život. Dok vlast zatvara oči pred ovim činjenicama, Republika Srpska se prazni. I to više nije statistički problem. To je pitanje opstanka. Demografske promjene koje su Republici Srpskoj neophodne nisu samo statistika, one oblikuju našu budućnost – navodi ona.