Tri člana Moto-kluba “Prnjavor 07” i ove godine su bila na Kosovu, gdje su organizovala humanitarnu akciju “Vidovdan 2023”, devetu po redu.

 Goran Desić, Danijel Samardžić i Siniša Šućur posjetili su osam porodica u srpskim enklavama od Vitomirice kod Peći, preko Prizrena, Gnjilana do Kosovske Kamenice.

Ukupno je sakupljeno oko 2.500 evra i ta sredstava su utrošena za kupovinu materijalno-prehrambene pomoći ili je uručen novac na licu mjesta onima kojima je bilo najpotrebnije.

Goran Desić, idejni tvorac ove humanitarne akcije, već 23 godine živi u Sloveniji i, kako ističe u razgovoru za “Nezavisne novine”, osjećanja su uvijek pomiješana kada se sa Kosova vrati.

“Prvi put sam na Kosovo otišao 2015. godine. Bila je to odluka koja mi je pala na pamet nakon što sam čuo razne priče od prijatelja koji su rodom sa Kosova, ali su morali odseliti. Svi mi, neki manje, neki više, znamo kako je teška i napeta situacija na Kosovu i Metohiji, kao i da Srbi koji su ostali trpe mnoga maltretiranja. Između sebe smo se u klubu dogovarali, tražili način kako najbolje da pomognemo, prikupili smo novac i pronašli preko sveštenika pravoslavne crkve porodice kojima je pomoć bila najpotrebnija. Nikada nisam imao problema pri ulasku, jer imam slovenačka dokumenta i tablice”, objašnjava Desić.

Kaže da su i privrednici u Prnjavoru, kada su čuli za akciju bajkera, priskočili u pomoć i svi pomognu koliko su u mogućnosti.

“Prvi odlazak na Kosovo je bio pun neizvjesnosti, otišao sam u Pećku patrijaršiju, koju kontroliše vojska, tačnije pripadnici KFOR-a. U manastiru sam objasnio ko sam, zašto sam došao, a monahinja me povezala sa sveštenikom Bojanom Jevtićem, sa kojim od tada imamo odličnu saradnju i mogu reći da smo istinski prijatelji”, prisjeća se Desić.

U posljednjih nekoliko godina humanitarna akcija se organizuje u vrijeme proslave Vidovdana, koji se na Kosovu slavi i čestita kao da je Božić u pitanju.

“I ove godine smo prisustvovali litiji u Velikom Ropotovu, obilježavanju Vidovdana na Prilepcu i ta osjećanja kada si među svojim narodom su neopisiva. Svi već znaju ko smo, dođu, pozdrave se sa nama, izljube, čestitaju praznik. Ne znam šta bi se moralo desiti pa da prekinem ovu tradiciju sa humanim ljudima, i pomognem da bar na trenutak umanjimo svakodnevne muke sa kojim se narod na sjeveru Kosova suočava. Mi njima ne možemo riješiti životne probleme, ali želimo da znaju da nisu zaboravljeni”, kaže Desić i ističe da ono što vidi i doživi na Kosmetu ga iznova motiviše da se svake godine vrati.

“Cilj ove humanitarne misije je da što više ljudi posjeti Kosovo, da se priča kroz šta ti ljudi prolaze. Djetinjstva na Kosovu svedu se na pedesetak metara, gdje se djeca mogu slobodno kretati, i to se ne može shvatiti dok se očima ne vidi. Jedino na takav način možemo sa koljena na koljeno da prenosimo sjećanja, u nadi da će Kosovo ponovo biti naše. Vojska i te priče, od toga nema ništa, mi samo možemo da posjećujemo ovaj kraj i da javnosti prenesemo dio realnosti koja se dolje dešava, da se zna kakav je život Srba. Kada čuju da smo iz Republike Srpske, svi nas tamo dočekaju srdačno, jer znaju da mi osjećamo njihove muke”, objašnjava Desić.

Napominje da sa Albancima na Kosovu nije imao problema, jer kako kaže, njima nisu problem Srbi koji dolaze sa strane, već njima smetaju domaći Srbi, koji ne odlaze sa svojih ognjišta i bore se za svoja prava.

“Ovih devet godina naslušao sam se raznih priča, svaka porodica ima svoju muku i tragičnu sudbinu. Ima ljudi i domaćina koji ne žele nikakvu pomoć, bave se poljoprivredom, neki rade i u državnim institucijama. Naučio sam svaki kraj Kosova kao svoj dlan, jer na motoru imaš priliku da osjetiš mjesto koje posjećuješ, drugačiji je doživljaj nego kada si u automobilu. Svi koji žele pomoći, najbolje je da to urade preko Srpske pravoslavne crkve, koja najbolje funkcioniše i najbolje je organizovana”, smatra Desić.

Odlazak na Kosovo predstavlja jedno veliko zadovoljstvo i čast, kazao je za “Nezavisne” i Prnjavorčanin Danijel Samardžić, kome je ovo bila druga posjeta.

“Obilazak naših ljudi, kao i svetinja Srpske pravoslavne crkve i prilika da koliko-toliko podržimo Srbe je nešto što planiram nastaviti i u budućnosti”, kaže on.

Slično razmišlja i njegov klupski kolega Siniša Šućur, koji je rodom iz Prnjavora, ali u Sloveniji živi od druge godine. On je odlazak na Kosovo dokumentovao mnogobrojim fotografijama i video-zapisima.

“Oduvijek sam imao želju da posjetim manastire na Kosovu i Metohiji, da vidim odakle potiče srpska istorija. Na inicijativu prijatelja Gorana Desića mi se ta želja prošle godine prvi put i ostvarila. Na tom putovanju upoznao sam mnogo ljudi koji žive tamo i lično sam se uvjerio sa čime se oni bore svaki dan. U takvom okruženju i situaciji ne odustaju od života na Kosovu i Metohiji i to me toliko fasciniralo da se to riječima ne može opisati. U to treba lično čovjek da se uvjeri i zbog toga sam se i ove godine pridružio humanitarnoj akciji. Znam da je lično ne mogu da uradim puno, ali se nadam da ću i ja nekome da postanem inspiracija kao što je Goran postao meni”, kazao je Šućur.

Trojica prijatelja i bajkera zahvalila su svima koji su podržali ovu akciju, kao i ljudima na Kosovu, koji ih uvijek srdačno dočekaju.

“Uprkos teškoj svakodnevici, uskraćenoj slobodi, siromaštvu, strahu i svemu onome što ih okružuje, ipak postoje ljudi koji ne žele da napuste svoju djedovinu i svoje korijene, zemlju na kojoj su rođeni i vijekovima žive i to se ne smije zaboraviti”, zaključio je Desić.