Da sam 2024. godine poslušao opoziciju i dio PDP i da se nisam ponovo kandidovao za gradonačelnika, SNSD bi sada ponovo bio vlast u Banjaluci.

Rekao je ovo gradonačelnik Banjaluke i lider PSS, Draško Stanivuković, gostujući na BN televiziji u emisiji MAT.

Osvrćući se na hronologiju svojih političkih bitaka, Stanivuković je povukao paralelu između 2020. godine, kada su mu, kako kaže, pobjedu minimizirali tvrdnjama da “najmanje pripada njemu”, i izbora 2024. godine, kada je, kako tvrdi, cjelokupna opozicija radila protiv njegove kandidature.

– Ja sam četiri godine radio veoma vrijedno, uložio sve što je ljudski bilo moguće, zajedno sa svojim timom i u stranci i u Gradskoj upravi Banjaluka. Onda su naši partneri u opoziciji, ali i dio PDP-a, tražili od mene da se ne kandidujem ponovo. Govorili su da imam veoma loše rezultate, da mi je rejting najgori na svijetu, da ću se obrukati i izgubiti. Nazivali su me režimskim, a ne opozicionim kandidatom – ističe Stanivuković.

On postavlja pitanje: šta bi bio epilog da je u tom trenutku poklekao pod strahovitim pritiscima političkih partnera?

– Da sam tada odustao, epilog bi bio samo jedan – Nikola Šobot, kandidat SNSD-a, danas bi bio gradonačelnik, a SNSD bi se trijumfalno vratio na vlast u Banjaluci. Izdržao sam taj pritisak, jer sam branio čast i dostojanstvo – jasan je aktuelni gradonačelnik.

Uprkos pobjedi, Stanivuković naglašava da pojedini krugovi i dalje pokušavaju minimizirati njegov uspjeh, prebacujući zasluge na druge, iako su činjenice na terenu bile potpuno drugačije.

– Potpredsjednici PDP-a nisu uopšte radili na tim izborima. Cijela opozicija je bila kontra mene, cijeli SNSD sa svim svojim koalicionim partnerima, a u Banjaluku su dolazili zvaničnici iz drugih zemalja da daju podršku mojim protivkandidatima. Pobijediti u takvim okolnostima dokazuje da naš tim nije bio ‘lud’, kako su mislili. Da smo procijenili da nemam šansu, ja bih se povukao i ustupio mjesto onome ko može pobijediti, ali politika je procjena – navodi lider PSS-a.

On je iznio i preciznu izbornu matematiku koja, prema njegovim riječima, najbolje ilustruje fenomen ličnog rejtinga i povjerenja građana mimo stranačkih mašinerija.

– U Banjaluci je stranka koju predvodim osvojila 20.000 glasova, dok je koalicija okupljena oko SNSD-ovog kandidata Šobota imala čak 65.000 glasova. Ipak, ja sam lično dobio 55.000 glasova. To znači da je pored 20.000 glasača moje partije, još oko 35.000 ljudi, koji su glasali za neke druge stranke, jasno reklo: ‘Glasam za drugu partiju, ali prepoznajem i podržavam rad gradonačelnika’. Narod je to prepoznao u nemogućim okolnostima – zaključio je Stanivuković, vraćajući se na ključnu tezu da legitimitet crpi isključivo iz direktne podrške građana na terenu.

Stanivuković zaključuje da najboljeg igrača nikada ne treba ostavljati na klupi.