Tokom razmatranja Informacije o potrebi zatvaranja Kancelarije visokog predstavnika (OHR) i prerađenog prijedloga deklaracije u Narodnoj skupštini Republike Srpske, poslanik Mirsad Duratović poručio je da Bosna i Hercegovina nije suverena zemlja sve dok je u njoj visoki predstavnik, ali je istovremeno naglasio da domaći političari još uvijek nisu spremni da preuzmu potpunu odgovornost bez učešća međunarodne zajednice.

Duratović se u svom izlaganju konkretno osvrnuo na materijale dostavljene poslanicima, komentarišući ustavni okvir BiH, pravnu prirodu Bonskih ovlaštenja, te ulogu Savjeta za sprovođenje mira (PIC).

“Najviši pravni akt BiH nije prošao parlamentarnu proceduru”
Komentarišući navode iz Informacije da visoki predstavnik ne može imati normativna ovlaštenja jer je to suprotno principima suvereniteta naroda i u suprotnosti sa Aneksom 4 (Ustavom BiH) i ustavima entiteta, Duratović je istakao da se dobrim dijelom slaže sa tom konstatacijom, ali je podsjetio na suštinsku kontradikciju samog ustavnog uređenja.

„Podsjetit ću javnost, a vi to jako dobro znate, da najviši pravni akt države Bosne i Hercegovine nije prošao kroz parlamentarnu proceduru. Šta ćemo s Ustavom Bosne i Hercegovine? Hoćemo li i njega poništiti i vratiti onaj prvi koji je postojao i koji je usvojen kroz parlamentarnu proceduru prije donošenja ovoga Dejtonskog ustava? I za njega možemo reći da je u neku ruku nametnut, a to je Ustav bivše Republike Bosne i Hercegovine“, izjavio je Duratović.

Pravni osnov OHR-a i Bonska ovlaštenja
Duratović je naglasio da je pravni osnov za postojanje Kancelarije visokog predstavnika jasno sadržan u Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma (Sporazum o civilnom sprovođenju mirovnog rješenja), čije su potpisnice — tadašnja Republika BiH, Republika Hrvatska, Savezna Republika Jugoslavija, Federacija BiH i Republika Srpska — same zatražile postavljanje visokog predstavnika.

Posebno je izdvojio Član 5 Aneksa 10, koji nosi naziv „Konačni autoritet“:

Konačni autoritet: Visoki predstavnik je na terenu konačni autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnom sprovođenju mirovnog rješenja.

Sastanak u Bonu (1997): Na osnovu tog člana, Savjet za sprovođenje mira (PIC) je u decembru 1997. godine konstatovao da se mir implementira previše sporo zbog stalnih blokada lokalnih političara. U cilju rješavanja tih blokada usvojena su Bonska ovlaštenja.

Eksplicitna podrška: PIC je tada jasno podržao visokog predstavnika da donosi privremene mjere (zakone) i smjenjuje javne zvaničnike koji krše zakone ili Dejtonski sporazum.

„Iako Bonska ovlaštenja nisu novi ugovor, ona predstavljaju političko-pravno tumačenje obima mandata iz Aneksa 10 od strane visokog predstavnika, kome su tu mogućnost dale potpisnice ovog ugovora. Pravna struktura OHR-a počiva na ugovornom pravu, uz pristanak predstavnika Republike Srpske koji su tada, bez saglasnosti Narodne skupštine RS, pristali na ovakve odredbe“, rekao je Duratović.

Mehanizam “5+2” kao jedini pravni put za zatvaranje OHR-a
Poslanik je upozorio da se u javnim raspravama često prešućuje stvarni pravni osnov za zatvaranje OHR-a, a to je mehanizam 5+2. Ovaj mehanizam, kako navodi, ne zavisi od protoka vremena, već od ispunjavanja konkretnih zadataka i uslova.

Kao ključne faktore za gašenje OHR-a naveo je:

Rješavanje pitanja državne imovine.

Jednoglasnu pozitivnu političku procjenu situacije u BiH od strane Upravnog odbora PIC-a, zasnovanu na punom poštovanju Dejtonskog sporazuma sa svih strana.

Zvaničnu konstataciju da je Bosna i Hercegovina postala potpuno stabilna i samodrživa država.

Duratović je podsjetio da Savjet za sprovođenje mira (PIC) čini 55 zemalja i međunarodnih organizacija (poput UN-a, MMF-a, NATO-a, Svjetske banke i EBRD-a), dok njegov Upravni odbor čine vodeće svjetske sile (SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Kanada, Ruska Federacija, te EU i Turska ispred OIK-a). S obzirom na to da su ove sile prihvatile Bonska ovlaštenja, Duratović smatra da nema osnova za tvrdnje da ona ne stoje nigdje u Dejtonskom sporazumu.

Gašenje OHR-a zahtijeva konsenzus koji je nemoguće postići
Iz ugla čistog međunarodnog ugovornog prava, Duratović objašnjava da bi puni konsenzus svih strana potpisnica Aneksa 10 o prekidu njegovog važenja mogao poslužiti kao pravni osnov za gašenje OHR-a. Ipak, izrazio je veliku sumnju u takav scenario.

„Čisto sumnjam da danas mi možemo postići saglasnost svih ovih potpisnica — odnosno Federacije, Republike Srpske, Hrvatske, Srbije, ali i Parlamenta BiH koji je pravni naslednik tadašnje Skupštine RBiH“, dodao je.

Na kraju svog obraćanja, Duratović je iznio jasan stav poslaničke grupe koju predstavlja, ocjenjujući trenutno stanje u zemlji kao daleko od idealnog.

„Moj lični stav, stav ljudi koje predstavljam i stav naše poslaničke grupe je da smo mi, nažalost — nažalost, još jednom ću reći nažalost — jako daleko od momenta kada možemo reći da je u ovoj našoj državi, jednoj napaćenoj, i koja nije suverena dok god postoji Kancelarija visokog predstavnika, vrijeme sazrelo i da mi možemo bez nekih stranih predstavnika“, zaključio je Duratović.