Prije skoro 180 godina ljekar Ignac Semelvajs dokazao je da jedna jednostavna mjera – pranje ruku, može spasiti živote. Taj trenutak označio je prekretnicu u medicini i pokazao da prevencija ne mora biti komplikovana, ali mora biti obavezna. Ipak, u 21. vijeku, čini se da se ta lekcija ponovo zaboravlja i to tamo gdje je najosjetljivije: u školama.

O problemu higijenskih uslova u obrazovnim ustanovama govorio je dr Milan Grubor, član Predsjedništva Pokreta Sigurna Srpska, upozoravajući da zdravlje djece ne smije biti prepušteno slučaju. Prema njegovim riječima, brojne škole i dalje imaju toalete bez osnovnih higijenskih standarda.

– U Banjaluci nećete naći kafanu sa čučavcem, ali ćete ih naći u školama, upravo tamo gdje borave naša djeca. To nije pitanje navike niti tradicije, već pitanje bezbjednosti i javnog zdravlja“, poručio je Grubor.

On ističe da se pozivanje na „tradiciju“ ne može koristiti kao opravdanje za nehigijenske uslove, naglašavajući da je riječ o nedostatku odgovornosti i jasnom pokazatelju da djeca nisu postavljena kao prioritet.

U tom kontekstu, Grubor podsjeća da politička platforma „Zdrava Srpska“ jasno definiše da škola mora biti najbezbjednije mjesto za dijete.

To, kako kaže, podrazumijeva savremene i higijenski ispravne toalete, bez zastarjelih sanitarnih rješenja, sa obezbijeđenom vodom, sapunom, uslovima za pravilno pranje ruku, kao i sanitarnu službu koja o tome brine svakodnevno.

-Higijena u školama mora biti standard, a ne izuzetak. Riječ je o jednostavnoj mjeri, čiji je efekat nemjerljiv“, zaključio je dr Grubor.