Predsjednik Skupštine Grada Banjaluka, Ljubo Ninković, nastavlja da izbjegava transparentnost u radu gradske Skupštine. Najnoviji primjer je odluka da bez javnog konkursa omogući isključivo TV Simić prenos sjednica, dok su svi ostali mediji onemogućeni da ravnopravno izvještavaju o radu najvišeg gradskog zakonodavnog tijela.

Istovremeno, Ninković je zabranio medijima prisustvo Kolegijumima Skupštine, iako je u Poslovniku, Zakonu o Gradu Banjaluka i drugim relevantnim aktima jasno navedeno da su sjednice radnih tijela — uključujući i kolegijum — otvorene za javnost.

Takva praksa nije samo suprotna principima transparentnosti, nego i šalje poruku da se predsjednik Skupštine plaši javnog nadzora, kritičkih pitanja i medija koji ne pripadaju uskom krugu njemu bliskih.

Koga se Ninković zapravo plaši?
Građana koji imaju pravo da znaju šta njihovi izabrani predstavnici rade?
Nezavisnih kamera koje ne montiraju sadržaj po političkom ukusu?
Ili bilo kakvog uvida u procese koji bi mogli pokazati pravu sliku funkcionisanja gradske vlasti?

Jedno je sigurno:
Onaj ko radi transparentno, ne skriva se od javnosti.