Nekadašnji vojnik JNA Krsto Rakić danas je na suđenju u predmetu “Ejup Ganić i ostali” ispričao kako je zarobljen 3. maja 1992. godine u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, te u vojničkom donjem vešu sproveden u salu FIS-a, gdje su ga tukla i ispitivala lica u vojnim i uniformama policije.

On je rekao da je 1992. godine bio na odsluženju vojnog roka u JNA, te da je u martu te godine bio raspoređen na obezbjeđenju komande na Bistriku.

Svjedok se prisjetio da su vojnicima JNA u martu 1992. godine prilazili civili sa amblemima ljiljana i nudili im civilnu odjeću da napuste vojsku, te da je čuo za slučaj da su u tom periodu u nekom od kafića ili bilijar klubova s leđa ubijena dva vojnika.

“U tom periodu vojna komanda je bila u nekoj vrsti pripravnosti i bilo je sitnih provokacija. Bilo je napada na nas prije 2. maja i bili smo odsječeni od matičnih jedinica. Dopremanje hrane je bilo obustavljeno. Imali smo tri ili četiri lakše ranjena vojnika”, naveo je Rakić koji je govorio kao svjedok Tužilaštva.

Prema riječima svjedoka, 2. maja počeo je žestok napad na komandu na Bistriku, a vojnici su dobili informaciju da je dogovoren prekid vatre jer se u pregovore uključio ratni muslimanski lider Alija Izetbegović.

Rakić se prisjetio da je tokom napada iz pravca Austrijskog parka stradali poručnik Bjelić i vojnik Divović, koji su vozilom “tam” došli da dostave hranu, da su im tijela izvučena pod vatrom koja je bila uglavnom iz pješadijskog naoružanja, uz po koji tromblon.

Nakon prekida vatre, kako je rekao Rakić, kod bivšeg komandanta Druge armijske oblasti JNA, generala Milutina Kukanjca došao je Izetbegović u pratnji kćerke i nekoliko civila.

“Mi se pakujemo u konvoj kamiona koji je stigao iz kasarne u Lukavici uglavnom birokratske stvari, materijalno-tehnička sredstva i vojnici sa ličnom opremom. Na začelju je bilo vozilo UNPROFOR-a. Bio sam u petom ili šestom vozilu od začelja kolone i samo što smo prošli 200-300 metara počeo je napad”, ispričao je Rakić.

On je naveo da je bio u kamionu pod ceradom sa vojnicima iz njegove klase i da im je poručnik rekao da u ličnom naoružanju ne smije biti metak u cijevi i da je kolona mirnodopska.

Prema Rakićevim riječima, tokom napada pogođen je vojnik koji je bio u vozilu “pincgauer” dok se gubi vozilo UNPROFOR-a koje je bilo na začelju kolone.

“Kamion u kojem sam bio kreće se pod vatrom i udara u pločnik i kontejner jer je vozač ubijen. Cerada je počela da se cijepa od kiše metaka i ljudi su počeli padati ranjeni dok je poručnik govorio da se ne puca. Dolaze tri naoružana lica jedno uniformisano, a dva u civilkama sa beretkama i traže da predamo oružje”, kaže Rakić.

Rakić je rekao da je tada dobio udarac kundakom u glavu i da se onesvijestio, te da se probudio bez odjeće, samo u vojničkom donjem vešu.

“Gledao sam kako čerupaju momke, uzimaju im transportne torbe, lične stvari dokumente. Bilo je i nekih civila na službi u vojci, među kojima i dvije žene. Jednu su stavili u kola i odveli. Nas su šutali, psovali nam majku četničku”, ispričao je svjedok.

Svjedok je dodao da potom odvedeni preko Principovog mosta u salu FIS-a, vukući sa sobom ranjene, te da su ih tamo non-stop ispitivala lica u vojnim i uniformama policije.

Rakić je razmijenjen 6. maja, kada je autobusom odvezen do Lukavice.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Nastavak suđenja u ovom predmetu zakazan je za 22. oktobar, kada će biti saslušan svjedok Tužilaštva prod rednim brojem 51.