Kada gigant poput Boscha zakašlje, cijela industrija shvata da je groznica kolektivna
Bosch najavljuje hiljade otpuštanja u Njemačkoj, mjeru koja odražava surovu stvarnost kroz koju prolazi autoindustrija. Pad prodaje dizel motora, spori proces elektrifikacije i kineski pritisak otkrivaju sektor u punoj transformaciji sa sve tanjim profitnim maržama.
Vijest da će Bosch ukinuti hiljade radnih mjesta u svojim njemačkim fabrikama nije samo smanjenje broja zaposlenih. To je termometar pritiska koji podnosi cjelokupna autoindustrija, piše njemački AMS.
Kompanija je opravdala odluku “trajno teškim ekonomskim okruženjem”, visokim nivoom konkurencije i sporom evolucijom novih tehnologija. Mobility Solutions, Boschova automobilska divizija, vidi kako se njen tradicionalni posao smanjuje dok se buduće investicije ne razvijaju očekivanom brzinom.
Između dizela koji se gasi i spore elektrifikacije
Osnovni problem je strukturalan. Bosch priznaje da se potražnja za komponentama za motore s unutrašnjim sagorijevanjem urušava, posebno za dizel motore, dok elektrifikacija i vodikova tehnologija napreduju sporije nego što je očekivano.
Ovakva tranzicija ostavila je kompaniju s predimenzioniranim proizvodnim kapacitetom i investicijama u nova područja koja još ne generišu potreban povrat. Rezultat je masovno smanjenje: proizvodnja konektora u Waiblingen će se potpuno zatvoriti, što znači 560 radnih mjesta manje. Stuttgart-Feuerbach će izgubiti 3.500 radnih mjesta, Schwieberdingen 1.750 i Homburg 1.250, uključujući zatvaranje historijske tvornice ‘Werk West’ posvećene dizelskim injektorima.
Ukupno, hiljade radnika iz regiona njemačke automobilske industrije, poput Stuttgarta i Sarre, bit će pogođeni.
Visoka cijena tehnološke tranzicije ne dolazi sama. Bosch također navodi “visok nivo konkurentskog pritiska”, posebno od kineskih dobavljača, i nedovoljne marže: u 2024. godini profitabilnost grupe bila je tek 3,8 posto, a za 2025. godinu očekuje se povećanje prodaje za samo dva posto. Za giganta kao što je Bosch, koja finansira vlastite projekte i traži nezavisnost, ova profitabilnost je nedovoljna.
Simptom bolesti sektora
Boschova odluka dodaje se dugom nizu smanjenja kod njemačkih proizvođača i dobavljača. Digitalizacija, elektrifikacija i automatizacija smanjuju potreban personal za proizvodnju i istovremeno zahtijevaju gigantske investicije. Radne snage dizajnirane za eru motora s unutrašnjim sagorijevanjem postaju sve teže održive.
Sindikalne reakcije nisu izostale. IG Metall je plan nazvao “katalogom užasa” i optužuje kompaniju da planira kratkoročno i ne osigurava budućnost pogođenih centara. Ali osim protesta, stvarnost je da ako Bosch, svjetski referent u tehnologiji, ne može izbjeći ovaj cunami, evropska automobilska industrija suočava se s monumentalnim izazovom.
Ono što se događa u Boschu nije iznimka. To je upozorenje. Promjena industrijske paradigme više nije akademska debata, već direktan udarac fabrikama, radnim mjestima i regionalnim ekonomijama. A kada njemački gigant zakašlje, cijela industrija shvata da je groznica kolektivna.