U Sjedinjenim Američkim Državama, za razliku od većine zemalja svijeta, zakonom je dozvoljena trgovina ljudskim dijelovima tijela, što je otvorilo vrata tržištu punom etičkih dilema.

Harold Dilard, bivši automehaničar i majstor, imao je samo 56 godina kada mu je u novembru 2009. dijagnostifikovan agresivni rak abdomena. Već nakon nekoliko sedmica završio je u hospiciju, među onima kojima medicina više nije mogla pomoći.

Doniranje tijela nakon smrti
U svojim posljednjim danima, Harolda Dilarda u hospiciju je posjetila kompanija “Bio Care”. Predstavnici firme ponudili su mu da nakon smrti donira svoje tijelo medicinskoj nauci, kako bi ga doktori koristili za izvođenje operacija poput zamjene koljena.

Obećali su da će dijelove tijela koji ne budu iskorišteni kremirati, a pepeo besplatno vratiti njegovoj porodici.

Kako se prisjeća njegova kćerka Farah Fasold:

– To je smatrao smanjenjem tereta za svoju porodicu.

Umro je na Badnje veče, a automobil “Bio Carea” se u roku od nekoliko sati zaustavio ispred hospicija, te odvezao njegovo tijelo.

Poziv policije
Njegova kćerka Farah je nakon nekoliko mjeseci primila poziv policije gdje su joj saopštili da su pronašli glavu njenog oca.

Prema saznanjima policije u skladištu kompanije su pronašli više od 100 dijelova tijela koji pripadaju 45 osoba.

– Sva tijela su izgledala kao da su raskomadana grubim instrumentom za rezanje, poput motorne pile – rekao je tada detektiv.

Fasold je tada rekla da je mislila da će se prema tijelu njenog oca postupati sa poštovanjem, međutim prema njenim riječima ono je “unakaženo”.

Kompanija je negirala zlostavljanje tijela, a firma više i ne postoji.

Pljačka grobova
Za mnoge kritičare, ova industrija ništa drugo nije nego savremeni oblik pljačke grobova. S druge strane, pojedini tvrde da je doniranje tijela od presudne važnosti za medicinska istraživanja, a da privatne kompanije zapravo samo popunjavaju prazninu koju su ostavili univerziteti, koji godinama ne uspijevaju prikupiti dovoljno tijela za obrazovne i naučne programe.

Iako gospođa Fasold tada nije ni slutila, slučaj njenog oca otvorio je osjetljivu i emotivnu raspravu koja zadire u samu srž pitanja o životu i onome što znači imati dostojanstvenu smrt.

Tijela za obuku
Još od 19. vijeka, kada je nastava medicine počela da se širi, ideja da se tijela koriste za obuku budućih ljekara privlačila je pažnju i dobijala podršku određenog dijela naučno orijentisanih ljudi.

Brendi Šmit, direktorka Programa anatomskih donacija na Univerzitetu Kalifornije, otkriva da je ovaj fakultet jedno od najtraženijih mjesta za ljude koji žele zavještati svoja tijela nauci. Samo prošle godine zaprimili su 1.600 donacija, dok se gotovo 50.000 osoba već registrovalo za ovaj čin.

Ali, značajnu ulogu imaju i finansije. Sahrane su izuzetno skupe, pa mnogima mogućnost besplatnog odvoza tijela predstavlja dodatni motiv.

Univerzitet Kalifornije, poput većine medicinskih fakulteta, ne ostvaruje profit od ovog programa. Takođe, postoje stroge smjernice o načinu na koji se postupa sa doniranim tijelima, odnosno kadaverima, kako ih medicinska struka naziva.

Posrednici u trgovini
U posljednjim decenijama u Sjedinjenim Američkim Državama razvila se kontroverzna praksa – mreža profitnih kompanija koje posreduju u trgovini ljudskim tijelima.

Ove firme tijela dobijaju od pojedinaca, potom ih rastavljaju na dijelove i dalje prodaju. Iako se u javnosti često nazivaju posrednicima u prodaji tijela, same kompanije sebe predstavljaju kao “banke tkiva koje nisu namijenjene transplantaciji”.

Za razliku od Velike Britanije i većine evropskih zemalja, gdje je ovakva trgovina zakonom gotovo potpuno zabranjena, u SAD-u je slabija regulacija otvorila prostor za procvat ove industrije.

Najopsežnija istraga ovog tipa, koju je 2017. godine proveo novinar Reutersa Brajan Grov, razotkrila je mrežu od 25 profitnih kompanija uključenih u trgovinu dijelovima ljudskih tijela. Jedna od njih, prema nalazima, uspjela je za svega tri godine zaraditi nevjerovatnih 12,5 miliona dolara.