U selu Raduč u Lici, rodnom mjestu Milutina Tesle – oca Nikole Tesle, jednog od najvećih naučnika svih vremena – obilježeno je 300 godina postojanja pravoslavnog hrama, u kojem je Milutin kršten. Iako su godine, ratovi i stradanja ostavili traga na ovom mjestu, crkva i dalje stoji kao simbol vjere, istrajnosti i postojanja srpskog naroda u ovom kraju.

Jedan od potomaka Tesline loze, Milorad Tesla, danas živi u Tesliću, ali se uvijek rado vraća u svoje rodno selo.

– Ovde sam rođen 1977. godine, išao u školu, odrastao. A onda je počeo rat. Ostali smo ovde sve do „Oluje“. Tada smo izbjegli u Republiku Srpsku. Sada živim u Tesliću, radim u građevini. Klasično. Ali kad god mogu dođem u svoj rodni Raduč. Volim da dođem. Evo sada i ovaj veliki događaj. Potrudili smo se da sve fino organizujemo, ipak je ovo crkva u kojoj je kršten Milutin Tesla. Nedaleko odavde nalaze se i temelji njegove rodne kuće – priča Milorad, naglašavajući da su Tesle iz Raduča odoljele svim izazovima kroz istoriju.

Danas su od kuće Milutina Tesle ostali samo temelji, ali je pravoslavni hram u njegovom rodnom selu među prvima obnovljen nakon „Oluje“, i to ponajviše zahvaljujući samim mještanima, kako ističe Dragan Mihajlović, paroh Gospićko-smiljanski.

– Ovaj hram podignut je prije tačno 300 godina. Stoga smo se svi zajedno potrudili da ovaj značajan jubilej dostojanstveno obilježimo – rekao je Mihajlović, dodajući da su se parohijani odazvali u velikom broju. Mnogi su, kako kaže, upravo ovdje naučili prve korake, prva slova i brojeve, a danas, gdje god da su, i dalje rado dolaze u svoj rodni kraj.

Svoju vezanost za Raduč potvrdio je i Janko Čubrilo, koji danas živi u Gračacu.

– Ja sam rođen u Raduču. Išao sam ovdje u školu. Prva slova i brojeve naučila me učiteljica Ljubica. Potom sam otišao u Njemačku i tamo radio pune 44 godine i 4 mjeseca. Sada sam tu, pa češće dolazim – rekao je Janko.

I Milka Merc, rođena Pokrajac, sjećanjem i srcem ostaje vezana za svoj zavičaj:

– Ovdje sam se rodila i išla u školu. Prva učiteljica mi je bila Ljubica. Poslije škole otišla sam u Zagreb, a potom u Njemačku. Tamo sam radila gastronomiju, imala svoj kafić, vozila autobus u Kajzerslauternu. Imam sina, kćerku i tri unuke, a četvrta je na putu. Svako od njih ima svoj životni put, ali ja volim da dođem u svoj rodni Raduč.

Obilježavanje jubileja proteklo je u svečanoj atmosferi uz kulturno-umjetnički program, u kojem su nastupili SKD „Prosvjeta“ sa Udbine i narodni umjetnik iz Žegara, Gajo Radmilović. Poseban trenutak bila je monodrama “Iskra”, koja govori o životu Georgine Mandić Tesla, a koju je izvela glumica Maja Kolundžija Zoroe.

– Čim sam stala na tlo ispred crkve, prvo sam pomislila na Milutina i Georginu Teslu i rekla: “Bože, pa oni su hodali ovuda, na ovoj zemlji, ispred ove crkve.” Kad god mi je ponestalo snage, samo sam se okrenula ka crkvi i pogledala gore. I pomislila – oni su ovdje bili. Na kraju zaista mislim da sam njihovom voljom i odabirom ovdje. Pogledajte samo koliko je ovdje naroda. Prelijep prizor kojeg ću sigurno dugo pamtiti – rekla je glumica ne krijući emocije.

Na dostojanstven i emotivan način, Radučani su obilježili 300 godina postojanja svog svetog hrama, koji i dalje okuplja vjernike i potomke velikih predaka, koji s ponosom čuvaju svoju tradiciju, vjeru i rodnu grudu.