Da li ste ikada čuli da zbog odlaska radnika na godišnji odmor, jedna medijska kuća pravi petnaestodnevnu pauzu u objavljivanju vijesti? Ni mi. Ono što je gotovo nezamislivo i nedopustivo, u prijedorskom “Kozarskom vjesniku” je izvodljivo. Prije nekoliko dana objavili su, kako ga nazvaše “VAŽNO OBAVJEŠTENJE”, u kojem stoji “Cijenjeni čitaoci “Kozarskog vjesnika” zbog sezone godišnjih odmora, naredni broj lista izlazi 1. avgusta. Poslije toga, ponovo smo na kioscima 15. avgusta”.

Drugim riječima, mi smo na godišnjem i nema vijesti. Ovako nešto nedopustivo je i za privatni medij, a kamoli za javni emiter. Da nije žalosno i nebulozno, bilo bi krajnje smiješno. Dakle, šta god da se desi u prvih 15 dana avgusta u Prijedoru, neće biti objavljeno. U “Kozarskom vjesniku” očigledno nikada nisu čuli da postoje profesije kojima nije dozvoljen kolektivni godišnji.

Još je žalosnije što one koji poznaju “uređivačku politiku” ove, nazovi medijske kuće, ovakav potez ne iznenađuje. Vijesti tokom vikenda odavno su ukinuli, uz čuđenje što su se ikada i emitovale. Vikend je i šta god da se desi, za njih se nije desilo, neka sačeka ponedjeljak. U Prijedoru se dugo prepričavala situacija iz 2014. godine, kada su ovaj grad zahvatile velike poplave. Iako je pola grada bilo pod vodom, na Televiziji Prijedor o tome nije bilo ni riječi, jer su poplave bile tokom vikenda. Sve ovo zvuči kao dobar vic, ali je, nažalost, istina.

Još je tragičnije to što se iz lokalnog budžeta za ovaj medij izdvaja pola miliona maraka na godišnjem nivou. Za te pare ozbiljni novinari i medijski radnici mogli bi dosta toga uraditi, ako ništa drugo barem biti aktuelni i građane na vrijeme informisati. Vrijeme je da gradska vlast prepozna i stane u kraj bahaćenju uredništva “Kozarskog vjesnika”, kojem je rad najveći neprijatelj, a za nerad je glavna urednica i te kako plaćena. I, da, treba napomenuti i da se “urednica” dok je silom prilika pokušala biti novinar, svaki dan žalila što mora ići na snimanja, neshvatljivo joj je bilo da vijesti moraju ići svaki dan, a teren je posebno teško podnosila, pa se spekuliše da je nakon prvog ozbiljnog terena pohitala psihijatru po potvrdu na kojoj je pisalo da nije sposobna da obavlja novinarske zadatke. Dakle, nije sposobna da bude novinar, što je, ruku na srce, tačno, ali je i te kako sposobna da bude urednik i program svede na minimum. Jer, važno je neraditi, a primati platu. Pola miliona je, ionako, zagarantovano.