Treskavac, skriveni dragulj nedaleko od Ribnika, ovih dana postaje središte okupljanja, uspomena i tradicije. Na ovom prelijepom mjestu, usred netaknute prirode, već godinama se održava manifestacija „Povratak vodenicama“ – događaj koji ima za cilj da oživi selo, sačuva naslijeđe predaka i okuplja i stare i nove prijatelje.

Na početku priče, dočekuje nas Milan Grabež, domaćin i predsjednik Udruženja „Treskavac“, koji sa ponosom ističe:

– Došli ste u prelijepo selo Treskavac koje pripada opštini Ribnik. Nekada je ovdje bilo puno ljudi, djece, života. Poslije rata, sve se promijenilo. Danas nas je ostalo svega petnaestak. Zbog toga smo pokrenuli ovu manifestaciju – da oživimo kraj, da pozovemo ljude da se vrate, da privučemo turiste, kazao je Grabež, ujedno i organizator događaja.

Njegovu inicijativu podržava i Turistička organizacija opštine Ribnik, čija direktorka Svjetlana Elez kaže da je Treskavac neizostavan dio bogate turističke ponude:

– Tu je izvor Sane, izvor Ribnika, imamo fly-fishing, manastir Treskavac… a i samo selo Treskavac koje privlači ljubitelje etno-turizma. Manifestacije poput ove dodatno obogaćuju našu ponudu, istakla je Elez.

Treskavac je i dalje u srcima mnogih koji su zbog života otišli daleko. Jedan od njih je i Petar Grabež:

– Rođen sam u Češkoj, živim u Austriji, ali svaki slobodan trenutak koristim da dođem ovdje. Moj otac je rođen u Treskavcu, i mnogo mi znači ova manifestacija. Pomogao sam koliko sam mogao – uradio sam grb udruženja. Selo ovako oživi, i to mi je neizmjerno drago, rekao je Petar.

Posebnu draž manifestaciji daju vrijedne žene Treskavčanke. One čuvaju duh prošlih vremena kroz tradicionalne zanate i kuhinju. Ispred vodenice predaju vunu, pletu čarape, spremaju domaća jela…

– Predem vunene čarape. Vuna je zakon za one koji imaju promrzle noge. Zaboravite sintetiku, neka dođe ko hoće u Treskavac – dobiće i čarape, i vune, naučićemo ga sve, pričaju kroz osmijeh žene koje su pored vodenice prele i plele.

Na manifestaciji su se predstavili i brojni domaći proizvođači – Poljoprivredno gazdinstvo Sladojević sa svojim sirevima, Branka Rudić sa likerima, džemovima, medom i čajevima, kao i žene iz Vrbljana sa raznim domaćim proizvodima. Za mnoge, ovo je bila prilika da predstave svoje umijeće i ono što su svojim rukama stvorili.

Ipak, ono što manifestaciji daje poseban pečat je – pura. Tradicionalno jelo, simbol djetinjstva i siromašnih ali srećnih dana.

– Pura je naše jelo. Na njoj smo odrasli. Pura, cicvara, kukuruzova ljevača… to su jela našeg djetinjstva. Danas je skoro pa niko i ne sprema. Ali mi ovdje, svake godine, pripremimo pravu domaću puru – kao što su je naše majke i bake pravile, priča Ljubica Jokić Ristić iz Udruženja Treskavac.

Na kraju, Ljubica nas poziva da puru probamo i da se, kad god budemo mogli, vratimo u Treskavac. Jer ovdje, u podnožju planina, uz šum potoka i miris domaćih jela, još uvijek živi duh jednog prošlog, toplijeg vremena – vremena u kojem se znalo ko je domaćin, šta znači zajedništvo i koliko vrijedi čista voda, topla riječ i tanjir pure.